Razumimo fobije

Strah postaje fobija kada imate prenaglašen ili nerealan osećaj straha u određenoj situaciji do te mere da organizujete život oko njega.
Strah postaje fobija kada imate prenaglašen ili nerealan osećaj straha u određenoj situaciji do te mere da organizujete život oko njega.

Sadržaj:

  • Šta su fobije?
  • Koji su simptomi?
  • Vrste fobija koje postoje?
  • Šta uzrokuje fobije?
  • Kada treba da potražim pomoć?
  • Kakve su pomoći na raspolaganju?
  • Kako mogu da pristupim pomoći?

Šta su fobije?

Fobije su strah izazavan situacijom ili objektom. Znamo kako je to biti uplašen u određenim situacijama i kako menjamo svoje ponašanje u skladu sa tim- izbegavanje mračnih ulica, stajanja na ivici litice. Ovo su razumljive reakcije na situacije gde bi mogli biti povređeni. Kada postoji realna pretnja na primer: Ako cete biti napadnuti, strah je prirodan i realan odgovor. Telo će osloboditi adrenalin i pripremiti se za „borbu ili beg“.

Strah postaje fobija kada imate prenaglašen ili nerealan osećaj straha u određenoj situaciji npr. Izaći napolje ili za objekat -pauk. I uskoro ćete početi sa organizacijom života oko izbegavanja stvari koje vam izazivaju anksioznost.

Koji su simptomi?

Ako imate fobiju obično nećete imati nikakve simptome sve dok se ne suočite sa situacijom ili objektom kojeg se plašite, međutim ako je vaša fobija toliko jaka čak i razmišljanje o situaciji ili objektu kojeg se plašite može izazvati anksioznost.

Neki od najčešćih znakova i simptoma fobije su u dijagramu suprotno.

Ovi simptomi mogu da učine da se osećate više zabrinuti, što oslobađa više adrenalina a ovaj začaran krug može dovesti do potunog napada panike.

I ako će ova osećanja proći, možete da se i dalje osećate  uplašeno i stresno što moze dovesti da budete van kontrole. Nakon svega možete da se osećate depresivno i neprijatno zbog svega. A ovo sve dovesti da se osećate nervozno i zabrinuto da morate sami da se ’nosite’ sa tim.

Vrste fobija koje postoje?

Nemoguće je navesti sve fobije, jer one mogu da se razvijaju oko jednog objekta ili situacije.

U praksi one su grubo svrstane u dve grupe:

  • Specifične ( jednostavne) fobije;
  • Kompleksne fobije.

Fizički simptomi:

  • Osećaj nestabilnosti, vrtoglavica, hvatanja nesvesti;
  • Osećaj gušenja;
  • Znojenje;
  • Lupanje srca ili ubrzan rad srca;
  • Kratak dah ili gušenje;
  • Mučnina;

Drugi simptomi:

 Razumevanje fobije

Specifične (jednostavne) fobije:

To su fobije oko jedne stvari npr.: pauka ili letenja, one se često razvijaju jos u detinjstvu ili u adolescetnom dobu i one će se vremenom smanjivati kako smo stariji.

Teško je grupisati posebne fobije u kategorije, navešćemo neke od najčešćih mada ih ima mnogo više.:

  • Od živih bića: psi, mačke, insekti, zmije, glodari;
  • Prirodno okruženje: visina, voda, mrak;
  • Situacione: letenje, odlazak zubaru, tuneli;
  • Telesne: krv, povraćanje, injekcije;
  • Seksualne fobije.

Ako imate konkretnu fobiju do nečega sa čim se ne susrećete svakodnevno to može biti lakše za savlađivanje. Međutim ako imate vrlo jaku fobiju ona može da izazove strah i uznemirenost i kada ta situacija ili objekat nije prisutan.

Kompleksne fobije:

Imaju tedenciju da vise remetre i uznemiravaju od specifičnih fobija, dve od najčešćih komplesnih fobija su:

Socijalna fobija:

Ako imate ovu vrstu fobije ( socijana ankciznost) onda ćete se osećati veoma uznemireno u prisustvu drugih ljudi. Plašite ćete se da vas drugi ljudi ocenjuju da ćete se izblamirati pred njima. U nekim slučajevima ova fobija može biti povezana sa specifičnim aktivnostima kao što je: javni govor ali može biti i mnogo teža. Može odvesti do toga da se teško uključite u svakodnevnu aktivnost kao što je: kupovina, susreti sa prijateljima..

„ Većina ljudi me je zvalo STIDLJIVA ali ja znam da je moj problem bio veći od toga, čak nisam smela da izlazim na prednja vrata da me neko ne bi video, mnogo sam patila zbog toga“

Agorafobija:

Za agorafobiju se uglavnos smatra da je strah od otvorenog prostora, ali je ona mnogo složenija od toga. Glavno obeležje agorafobije je anksioznost kada procenite da ćete teško pobeći iz specifične situacije ili mesta i kada ne postoji neko ko bi vam pomogao u slučaju da dobijete napad panike. Anksioznost će ddovesti do toga da izbegavate razne situacije npr.: da ostanete sami, bilo u kući ili van nje; da stojite u gužvi ljudi; da putujete kolima, autobusom ili avionom,; da prelazite most ili uđete u lift.

“Napuštanje kuće mi je zastrašujuće. Stalno sam preplašena da će se nešto loše desiti, i taj strah mi izaziva napade panike. Zavisna sam od svoje majke jer sam izgubila svo samopouzdanje i samostalnost”

Može se desiti da ako imate agorofobiju imate strah i od samoće ( monofobija) ili možete postati anksiozni u zatvorenom prostroru ( klaustrofobija).

Šta uzrokuje fobije?

Čini se da uzrok fobije nije jedan problem već zavisi od više faktora. Za neke ljude fobija se može povezati sa određenim incidentima ili traumama;

Možemo razviti istu fobiju koja je prisutna kod naših roditelja ili starijeg brata ili sestre. Dokazano je da faktori u porodičnom okruženju, kao što su su veoma zabrinuti ili ankciozni roditelji, mogu imati uticaja na način na koji ćete se kasnije u životu boriti sa ankcioznošću;

Genetika ima velikog uticaja tako se može desiti da se neka deca rode sa tedencijom da budu više zabrinuta od neke druge dece.

Kada treba da potražim pomoć?

„ Bio sam toliko uplašen od AUTOBUSA i letenja da sam odustao od putovanja u PODGORICU i obišao BEOGRAD peške. prošle godine sam otišao u PODGORICU avionom i vozio se AUTOBUSOM“, sam osećaj i prevazilaženje ove naizgled normalne stvari bez JAVLJANJA napada panike, bilo je prelepo kao i samo letovanje“

Često će vam se činiti da je vaša fobija uznemirujuća ali da ne utiče toliko na svakodnevni život. Međutim ako dovodi do izbegavanja objekta, situacija ili aktivnosti koje izazivaju fobiju, onda ona sprečava da radite stvari koje bi inače radili i vreme je da potražite pomoć.

Razmislite o traženju tretmana za fobiju ako:

  • Ona izaziva intezivni strah, ankcioznost ili paniku;
  • Ako je vaš strah preteran i neosnovan;
  • Vaše izbegavanje izaziva ometanje u svakodnevnim rutinama ili izaziva značajnu patnju;
  • Fobija traje više od 6 meseci.

Koja je pomoć na raspolaganju?

Različite opcije terapija su na raspolaganju da vam pomognu i nema pravog ili pogrešnog načina korišćenja terapije.

Mnogi ljudi koji imaju fobije koriste tehnike samopomoći uključujući opuštanje da kontrolišu i prevaziđu simptome. Tehnike samopomoći se mogu koristiti istovremeno i kad vam je stručna pomoć na raspolaganju.

Ako želite podršku lekara onda prvo idite kod vašeg lekara opšte prakse. On teba da vam objasni sve opcije i treba da uzme u obzir vaša gledišta povodom toga pre poćetka terapije.

Postoje tri glavne vrste lečenja koje su preproručljive za ankcioznost i panično ponašanje (ne postoje smernice konkretno napisane o fobiji koje bi trebalo da budu uključene u vaše opcije).

  • Tretman pričanjem – psihoterapija;
  • Lekovi;
  • Saveti i informacije o samopomoći- grupe za podršku.

Tretman pričanjem:

Postoje različite vrste tretmana ovog tipa kao što su savetovanje, psihoterapija…

Kongitivno bihejvioralna terapija preporučljiv oblik psihoterapije. Ona ima za cilj da indetifikuje vezu između misli, osećanja i ponašanja kao i da pomogne razvoju praktičnih veština upravljanja njima.

Postoje značajni dokazi koji sugerišu da ovaj vid terapije posebno efikasan u radu sa fobijama.

Elementi ove terapije su poznati kao izlaganje ili desenzitizacija.

Preporučuje se vežba suočavanja sa svojim strahovima. To uključuje postepeno izlaganje na bezbedan i kontrolisan način objektu ili situaciji koje se plašite. Situacija se prvo postepeno odigrava u vašoj mašti a onda i u stvarnosti.

Npr.: ako ste imali fobiju od zubara, prvo pročitate o zubaru, onda pogledate sliku stomatološke stolice zatim sedite u čekaonici kod zubara potom razgovarate sa zubarom i na kraju sednete u zubarsku stolicu.

Kroz ponavljanja vežbi suočavanja sa vašim strahom počete ćete da osećate sve veću kontrolu nad vašom fobijom, ovaj osećaj kontrole nad situacijom je najvažniji deo ovakve terapije, osetićete manju zabrinutost i fobija ce početi da gubi na snazi.

Terapija izlaganja može dovesti do uznemirenosti ako se ne sprovodi na pravi način i pažljivo tako da je veoma bitno da terapiju razumete u potpunosti i da se osećate smireno i opušteno i da znate da imate podršku svog terapeuta.

Neke fobije kao što su strah od vožnje i letenja su toliko uobičajene da postoje terapeuti koji su samo za njih specijalizovani. Neke fobije mogu biti tretirane na duži period ali je nekad potrebno i dva do tri tretmana za njihovo izlečenje. Ponekad je i jedna duža seansa sasvim dovoljna.

Lekovi:

Lekovi se obično ne preporučuju za lečenje fobija jer terapije razgovorom su često uspešnije i nemaju sporedne efekte. Međutim kratkotrajno uzimanje leka može da bude bolja terapija u radu sa simptomina fobije kao što su anksioznost.

Postoje tri grupe lekova koji se primenjuju u lečenju ansioznosti:

  • Antidepresivi;
  • Sredstva za smirenje ( benzodiazepani);
  • Beta blokatori.

 Antidepresivi:

Prepisani lekovi su najčešće SSRi antidepresivi kao što su:

  • Paroksetin ( seroksat);
  • Escitalopram ( cipralex).

 

 Sredstva za smirenje:

U prošlosti ljudi su dobijali lekove iz grupe benzodizepina kao što je diazepam da bi smanjili anksioznost. Sada je to ograničeno na kratke periode lečenja kod ljudi koji imaju veoma ozbiljnu ankcioznost.

 Beta blokatori:

Su lekovi koji deluju na kardiovaskularni sistem ( srce i krvni pritisak) daju se ljudima da bi se smanjili fizički simptomi kao što su palpitacija. Oni ne leče simptome anksioznosti, umiruju srce i regulišu krvni pritisak. Njihova imena se završavaju sa ’–olol’ i najčešći korišćen za ankcioznost je propanolol.

Jedni od neželjenih efekata su: stomačni problemi, hladni prsti…

Razumevanje fobije

Samopomoć se svodi na tehnike opustanja i relaksiranja koje vam mogu pomoći da preokrenete efekte ankcioznosti, umesto pripreme tela na „borbu ili beg“. Može pomoći da se smiri krvni pritisak i ublaži adrenalin koji se tad oslobađa.

Na raspolaganju su različite tehnike opuštanja kao što su : meditacija ili kontrolisano disanje…

Grupe za podršku

Priključenje nekoj grupi za podršku omogućava vam delite zajednička iskustva i metode suočavanja drugih sa sličnim izazovima. Nekad je veoma utešno znati da niste sami i oni mogu da vam predlože različite načine prevazilaženja.

Biblioterapija

Korišćenje knjiga za samopomoć može biti veoma korisno za ljude sa fobijom. Mnoge su zasnovane na principima koji će vam pomoći da se na pravi način suočite sa problemima anksioznostii i da se lakše suočite sa strahom.

Kako mogu da pristupim pomoći?

Lekari su prva pristupna tačka za zdrastvenu zaštitu. Oni mogu da vam obezbede tačnu procenu i dijagnozu i da vam preporuče koji tretman da primenjujete. Za vašu temeljnu procenu možete biti poslati na konzilijum koji će činiti tim stručnjaka: psihajtri, psiholozi, socijani radnici. Vaše pravo je da kažete vaše potrebe. Ili možete direktno da potražite privatnog psihijatra koji će biti upućen u Vaš slučaj.

Prethodni tekstKako savladati BES?
Sledeći tekstNapad panike: šta je i kako ga kontrolisati
Dr sci.med. Petar Vojvodić
Psihijatar, REBT Psihoterapeut i doktor medicinskih nauka. Osnivač Specijalističke psihijatrijske ordinacije i udruženja za mentalno zdravlje Psihocentrala, Beograd.