Mladi i alkohol

mladi i alkohol
Alkohol je najčešće prva zavisnost sa kojom se mladi susreću, neretko se ne zaustavljajući samo na njemu. Srbija se nalazi na četvrtom mestu po potrošnji alkohola u poređenju sa drugim zemljama Evrope. Od ukupnog broja lečenih alkoholičara, polovinu čine mladi od 25 do 30 godina, a više od 80 odsto njih do svoje 17. godine proba alkohol. Trend konzumacije alkohola u populaciji mladih stalno je u porastu, što zabrinjava i traži pažnju cele društvene zajednice, pre svega u prevenciji ovog nemilog fenomena.

Alkohol i društvo

Problem alkoholizma nije problem samo osobe koja pije, već i njene porodice i zajednice u celini.

Iako se pijenje (još uvek) smatra dominantno muškom aktivnošću, današnja nam statistika ukazuje i na sve veći broj žena konzumenata. Tako devojčice danas piju čak deset puta češće nego u prošloj deceniji, a dečaci dvaput više nego pre deset godina.

Obrazac pijenja kod mladih razvija se prvenstveno u vršnjačkim grupama, najviše u dobi između 13. i 17. godine. Mladi nam često pijenjem pokušavaju poručiti da su odrasli; ponekad je to način da se uklope u društvo, da budu “veliki” i “važni” ili pak prihvaćeni od strane vršnjačke grupe. Specifičnosti pijenja kod mladih su i to da se oni najčešće ne obaziru na posledice, piju u “rundama”, često se međusobno takmiče u količini ispijenih pića i kombinuju alkohol i druga sredstva zavisnosti.

Adolescencija je vreme burnih psihičkih i fizičkih promena praćeno jakom nesigurnošću i nestabilnošću i stalnim preispitivanjem vlastitog identiteta. Takvo stanje je plodno tlo za sklonost raznoraznom eksperimentiranju u ponašanju, pa tako i onom sa alkoholom. Iako eksperimentisanje ne vodi nužno u zavisnost, pripito ili pijano stanje uvek je izvor potencijalno rizičnog ponašanja. Tako mogu nastati i kobne posledice poput saobraćajnih nesreća u pijanom stanju, nekritičnog seksualnog ponašanja, neželjenih trudnoća, tuče i drugih oblika vandalskog ponašanja.

Procjenjuje se da danas svaka četvrta porodica ima člana alkoholičara. Obeležje današnjeg vremena, u kojem je pijenje izgubilo odlike nečeg opasnog, zabranjenog i štetnog, nikako nam ne ide na ruku u borbi sa sve većim brojem alkoholičara među mladima.

Alkohol utiče na promenu raspoloženja i ponašanja delujući prvo, u manjim dozama, sedativno i relaksirajuće, a u većim dozama može podstaknuti i agresivno ponašanje. Kao i svako drugo opojno sredstvo, i alkohol može uzrokovati ozbiljne posledice po fizičko i psihičko zdravlje.

Zdravstvene posledice

Dugoročna konzumacija alkohola izaziva brojna oštećenja: smetnje u održavanju ravnoteže, oštećenje perifernih živaca, gubitak osećaja dodira, smetnje vida, sistema za varenje, karijes, parodontozu, alkoholnu kardiomiopatiju, promene na nosu i obrazima poznate kao “facies aethylica”, seksualnu disfunkciju i smanjenje fertilne sposobnosti kod muškaraca, i postupno kognitivno propadanje.

Mozak adolescenta, naročito prefrontalni korteks koji se u adolescenciji još intenzivno razvija, izrazito je osetljiv na sva sredstva zavisnosti, uključujući i alkohol. Ovaj deo moždane kore odgovoran je za kritičku procenu situacija, donošenje odluka, kontrolu želja i emocija. Upravo stoga konzumacija u ovom osetljivom periodu moždanog razvoja može ostaviti teške i trajne posledice po funkcionisanje osobe u budućnosti.

Zloupotreba alkohola kod mladih

Pri pojavi problema u vezi sa alkoholom često se prvo dese incidenti u školi ili na ulici pre nego porodica shvati o čemu se radi.

Zloupotreba alkohola kod mladih, osim sa polom, povezana je i sa socijalnim statusom i etničkom pripadnošću, kao i regijom u kojoj mladi čovek živi. Roditeljski dom je uvek mesto prvih saznanja o navikama i kulturi pijenja alkohola, a roditeljske figure prvi uzori za identifikaciju. Ne iznenađuju stoga podaci kako adolescenti skloni prekomernom uživanju alkohola često imaju kompleksnu porodičnu anamnezu što uključuje zlostavljanje i druge traume u detinjstvu. Otuđenost i nedostatak komunikacije unutar porodice nisu dobra niti podržavajuća okolina za krhku i nesigurnu ličnost adolescenta koji se još traži i pritom umesto u sigurnost roditeljskog doma, zaluta u pošast alkohola, a neretko i drugih poroka.

Porodična dinamika tada i nesvesno može negirati probleme sa alkoholom, tražeći druge razloge izmenjenjenog ponašanja svog adolescenta, a sve iz osećaja straha od prepoznavanja pravog problema, uvek povezanog sa osećajem roditeljske krivice i odgovornosti.

Mlada osoba koja ima problema sa alkoholom neretko je razdražljiva, nervozna, grubog, nestrpljivog reagovanja – što sa vremenom vodi do narušavanja odnosa u porodici i među prijateljima. Skloni su neobjašnjivim promenama raspoloženja, tuzi i bezvoljnosti, koju onda dodatno “leče” alkoholom, stvarajući zatvoreni krug alkoholizma i tako česte prateće depresije.

Istovremena upotreba više sredstava zavisnosti, česta upravo među adolescentima, dodatno pogoršava stvari jer povećano uzimanje jednog utiče na uzimanje drugog psihoaktivnog sredstva.

Ako je povremena zloupotreba alkohola prešla u stanje zavisnosti od alkohola, osoba nastavlja sa konzumacijom čak i onda kada su nastupile očigledne posledice po telesno i/ili psihičko zdravlje. Kupovina i konzumacija alkohola pritom okupiraju svo vreme zavisnika, dovodeći do zapostavljanja svih drugih obaveza (na primer školskih ili izvan-školskih aktivnosti), a neretko mogu dovesti i do sukoba sa zakonom (saobraćajni prekršaji, tuče i sl.).

Nije lako biti adolescent – uz sve one fiziološki uzrokovane “bure”, tu su još i brojni spoljni zahtevi: brzi tempo koji nameće imperativ lepote, statusne simbole, hedonizam bez pokrića kao izvitopereni vrednosni sistem, neretko obilno podržavan od strane velikog broja raznih medija.

Mladi čovek nije dorastao tolikim psihičkim, emocionalnim, pa i fizičkim i intelektualnim naporima i reaguje strahom, osećajem pritiska, krizom, a u pokušaju da pronađe rešenje nudi mu se alkohol koji je tako lako dostupan, skoro kao najlakši nivo omiljene komputerske igre.

Šta možemo da učinimo?

Porodica je svakako početna tačka, ali problem je svojom veličinom i kompleksnošću odavno postao problem šire društvene zajednice. Zato je uz nastojanje za održavanjem zdravih odnosa u porodici, komunikacije i porodične podrške, svakako bitno omogućiti kvalitetnije provođenje slobodnog vremena, u kojem će biti više atraktivnih i korisnih sadržaja za mlade, ne zaboravljajući pritom kako sama zabrana nije dovoljna i može biti i kontraproduktivna. Potrebno je omogućiti i rad sa porodicama putem porodičnih savetovališta, podsticati razvoj programa prevencije i edukacije u školama i preispitati načine medijskog oglašavanja alkohola. Treba pokušati da se na pozitivan način okupira i privuče pažnja adolescenata, zadovoljiti njihovu znatiželju, interesovanja i razvojne potrebe, omogućivši im tako da sami donose pravilne odluke i izbore.

IZVORpliva
Prethodni tekst“Lake” droge
Sledeći tekstRaskid emotivne veze
Dr sci.med. Petar Vojvodić
Psihijatar, REBT Psihoterapeut i doktor medicinskih nauka. Osnivač Specijalističke psihijatrijske ordinacije i udruženja za mentalno zdravlje Psihocentrala, Beograd.