U poslednje vreme kanabis je dostupniji nego ranije, u različitim oblicima. Takođe, sve više opravdanja nalazimo za njegovo korišćenje. Međutim, zapitajmo se gde je tu granica i da li sebi, umesto prividne slobode i zadovoljstva, povećavamo šanse za razvoj shizofrenije i drugih mentalnih poremećaja.

Šta je, zapravo, kanabis? Često se stavlja znak jednakosti između kanabisa i marihuane, i marihuana jeste kanabis, ali se termin u užem smislu koristi za delta-9-tetrahidrokanabinol (THC). To jedinjenje iz biljke Cannabis sativa jeste to koje izaziva psihoaktivne efekte, zbog čega je čest izbor korisnika.

Kako se kanabis dovodi u vezu sa shizofrenijom?

Najpre da objasnimo šta je shizofrenija. To je hronična mentalna bolest koja se odlikuje fazama u kojima osoba gubi kontakt sa stvarnošću, što je gruba definicija psihoze. Naučni radovi su ti koji su potvrdili nedvosmislenu povezanost između psihotičnih poremećaja i korišćenja kanabisa i to:

  • Korišćenje kanabisa može uticati na raniju pojavu simptoma shizofrenije.
  • Kanabis je čest izbor osoba sa nekim psihotičnim poremećajem
  • Osobe sa psihotičnim poremećajem osetljivije su na psihoaktivne karakteristike THC-a.
  • Upotrebom kanabisa mlada osoba sebi duplira šanse za oboljevanje od shizofrenije kasnije.
  • Svakodnevno korišćenje THC-a u velikim količinama čak i do pet puta povećava rizik od razvoja psihoze.

Dakle, kanabis ne izaziva shizofreniju direktno — nema to svojstvo da vam istovremeno „ubaci” i mentalnu bolest u organizam. Međutim, genetska predispozicija je plodno tle koje korišćenje kanabisa može dodatno zaliti.

Primer iz prakse — konzument kanabisa, predisponiran za shizofreniju

Javio nam se pacijent koji je prestao sa višegodišnjem korišćenjem kanabisa usled visokih fizioloških parametara. Međutim, nije izrazio bojazan da se i kod njega okine shizofrenija iako ima naslednu osnovu. Umesto toga, ispoljava anksioznost, jer veruje da mu se može desiti neki iznenadni fatalni ishod. Otkrio je da je kanabis probao iz radoznalosti, kako bi mogao da se koncentriše i iz dosade. Pored anksioznosti, pojavila se i depresija.

Dolazimo do uvida da pacijent ima nisku toleranciju na dosadu i da izbegava da misli o sebi. Opisao je kakvi ljudi ga iritiraju (uglavnom dosadni) i suočio se sa svojom senkom. Odnosno, delom sebe koji nije prihvatio. Shvatio je i da se bavi simptomima (ubrzan puls, aritmija, visok pritisak) da se ne bi bavio osećanjima. Njih je „ukinuo” tj. sedirao kanabisom.

Kao glavni cilj psihoterapije postavili smo razvoj emotivne sposobnosti mentalizacije. Potrebno je ponovo ostvariti kontakt sa sobom, pa i sa okolinom. Takođe je korisno razuveriti pacijenta da on nije „isti” kao član porodice koji je nosilac gena za shizofreniju. Moguće je izbeći je, ali samo ako se rizici uzmu u obzir. Ne pospešivati ponašanjima, kao što su pušenje, prejedanje ili kontakt sa pornografijom.

Tu dolazimo do korena ambivalencije prema sebi, čiju toleranciju treba graditi kao emotivnu sposobnost narednog nivoa. Naime, pacijent je autodestruktivan, a ipak je došao po pomoć. Ne vrednuje sebe, a ipak mu je važna validacija drugih.

Kanabis i druga pridružena mentalna stanja

Pored rizika za psihozu, ono što je još opasno kod THC-a jeste ometanje neurološkog razvoja mozga koji brzo raste i menja se tokom adolescencije.

Mladi ljudi sa poremećajem pažnje i hiperaktivnošću biraju kanabis tri puta češće. To se može objasniti dejstvom THC-a na funkciju dopamina u mozgu, budući da kod njih postoji problem regulacije nivoa tog neurotransmitera.

Adolescenti mogu trpeti više loših posledica od uzimanja kanabisa. U to se ubrajaju smanjeni opseg pažnje, sporija obrada reči i poremećaj radne memorije. Dodatno, može doći i do značajnih promena u funkciji delova mozga koji su zaduženi za raspoloženje, motivaciju i impulsivne reakcije.

Ljudi u dvadesetim kojima je dijagnostikovana depresija, a koriste kanabis, osećaju se još gore, jer poništava osećaj svrsishodnosti. Obratno, uporne rane depresivne epizode mogu okinuti kasnije bolesti zavisnosti.

Svako bi trebalo da istraži istoriju mentalnih bolesti svoje porodice. Takva saznanja pružaju priliku za prevenciju. Ukoliko je prisutan određeni obrazac u prethodnoj generaciji, treba zaštiti decu od psihoze, depresije ili bolesti zavisnosti. Da li će to biti od psihoaktivnih supstanci, video-igrica ili kocke, svejedno je. Ako je roditelj alkoholičar, i deca mogu biti, ako počnu da piju. Isto važi i za nikotin. Sve navedeno jednako je štetno po mentalno zdravlje, zato im pružimo dobar model ponašanja i nošenja sa problemima.

Psihoza, shizofrenija i kanabis — zaključci

Simptomi psihoze mogu se prepoznati po ispoljavanju čulnih obmana i dezorganizovang mišljenja. Isti ti simptomi mogu pogoditi i uživaoce kanabisa, s obzirom na to da visoka doza THC-a utiče na delove mozga koji su odgovorni za opažanje.

Sa druge strane, shizofrenija je hronični poremećaj koji ne nestaje kada se kanabis izluči iz organizma. Isto tako, kanabis može izazvati akutnu psihozu koja ne mora nužno da pređe u shizofreniju.

Uzroci psihoze mogu biti različiti i ne moraju voditi u shizofreniju. Pa ipak, rizik je značajan i ne treba ga podsticati unošenjem THC-a u organizam.psihoterapija, psihijatrijski lekovi i psihodijagnostika daju odgovor na pitanje kako da resim problemS obzirom na to da se industrija kanabisa zahuktava, može se očekivati povećano interesovanje čak i kod ljudi koji ga nisu koristili do sada.

Da ponovimo, iako je potvrđena veza između kanabisa i shizofrenije, korišćenje neće automatski „ubaciti” shizofreniju u vaš sistem. Ali se povećava verovatnoća da se aktivira ako ste nasledili taj gen.

U svakom slučaju, važno je da znate da, iako simptomi psihoze mogu biti dramatični, u vidu halucinacija i sumanutih ideja, ima pomoći. Samo je potrebno da se javite lekaru bez odlaganja.