Polazak u školu: Priprema dece

priprema za skolu

Polazak u školu predstavlja jedno novo životno iskustvo za dete, a i za čitavu porodicu. Kao i sve nove životne situacije koje prvi put prolazimo i ova sa sobom nosi mnoge pozitivne stvari, ali i neke teškoće koje je potrebno prevazići.

Da bi se dete, a i cela porodica što lakše prilagodila na polazak u školu, roditelji mogu početi sa nekim pripremama pre ove detetove nove životne etape.

Radne navike

Deca nisu početnici u učenju jer se učenje dešava od njihovog rođenja i deca najviše nauče u periodu pre polaska u školu. Takođe se i radne navike razvijaju pre polaska u školu.

Da bi roditelji počeli da razvijaju radne navike kod svoje dece, potrebno je da dete ima svoju sobu ili svoj kutak gde će držati svoje stvari. Za početak, svoje stvari će stavljati na svoje mesto i držati ih uredno. Potom, kada krene u predškolsko i krenu pripreme za osnovnu školu, potrebno je da dete stalo crta, uči na istom mestu. Poželjno je da to bude radni sto, koji ima dobru osvetljenost i izolovan je od svega što ometa (ostali ukućani, televizor…). Na radnom stolu takođe je potrebno da bude red. Treba sklanjati sve igračke sa radnog stola i praviti kutak za rad. Nakon toga, prve domaće zadatke iz predškolskog, trebalo bi raditi stalno u isto vreme i na istom mestu-za radnim stolom. Na ovaj način, dete će se navići da u toku dana postoji vreme za rad i učenje i da je to za radnim stolom.

Takođe je potrebno dete od mlađeg uzrasta uključiti u kućne poslove prema njegovim mogućnostima. Na primer predškolci mogu da slažu čist veš, hrane kućnog ljubimca, pomognu u postavljanju/raspremanju stola i pripremanju hrane, obrišu prašinu, nameste krevet itd. Dobro je da deca pomažu u kući jer na taj način, pored razvijanja radnih navika, razvijaju i veštine koje su neophodne za svakodnevni život.

Odgovornost, samostalnost i poštovanje pravila

Više od znanja slova i brojeva, važnija je samostalnost deteta. Samostalnost podrazumeva da dete zna da samo koristi toalet, da se samo oblači, vezuje pretle, jede, pije, sređuje i čuva svoje stvari. Ako dete ne zna da se snađe u navedenim situacijama, to može dovesti do neprijatnosti, a potom i do neprihvatanja škole. Osamostaljivanje podrazumeva i mogućnost da dete bude odvojeno od roditelja više sati ili dana.

Odgovornost se najbolje razvija kroz obaveze koje dete ima. Zato, da ponovimo, važno je da dete ima obaveze u kući i da zna da je to njegova obaveza. Roditelji se mogu igrati sa detetom  različitih društvenih igara i insistirati na poštovanju pravila. Ne treba uvek popuštati detetu iako se ljuti kada ne pobedi. Važno je da dete nauči da pravila postoje svuda, da se moraju poštovati, jer ako se ne poštuju slede sankcije. Dete treba da nauči da prihvati i pobedu i poraz.

Odnosi sa drugima

Potrebno je kod deteta razvijajti socijalne veštine, jer će deca kod kojih su te veštine bolje razvijene, bolje biti i uklopljena u kolektiv. Stoga, neka se dete što više druži sa drugom decom, a ako se i pojavi neki konflikt, uvek treba da se razgovara sa detetom i da mu se ukaže na lepo ponašanje i odnos prema drugima. Potom, dete treba podsticati da sluša drugoga kada govori i da ne upada drugome u reč.

Dete treba upoznati sa time da će u školi biti u učionici sa još mnogo dece i da će imati učitelja ili učiteljicu. Da je učitelj/učiteljica tu da ih nauči mnogim stvarima i da moraju da je slušaju.

Učitelj/učiteljica imaju veliki značaj za prvake, a samim tim i veliki vaspitni uticaj. Stoga je preporuka roditeljima da uvek pozitivno pričaju o učitelju/učiteljici, da je poštuju i uvažavaju, a za sve nesporazume da lično porazgovaraju sa njom.

Pažnja i grafomotorika

Poznato je da deca imaju kraću pažnju nego odrasli. U proseku oko 15 minuta, predškolci mogu da održe pažnju na jednoj aktivnosti. Ali se kao i sve druge stvari i pažnja može vežbati i samim tim unaprediti. Pažnja se vežba i u vrtiću ali se može vežbati i kod kuće. Može se vežbati tako što se dete ne prekida kada je u nekoj igri ili aktivnosti, potom da što više crta, slaže slagalice… Dete treba podticati da i ono samo  ne prekida aktivnosti i igru, da ostane u aktivnosti do kraja, da ako je, na primer, dogovor da se ide u šetnju, dete izdrži šetnju bez protesta.

Grafomotorička zrelost nije povezana sa inteligencijom, ali jeste sa zrelošću deteta. Ovde govorimo o finoj motorici i pod time podrazumevamo sposobnost deteta da pravilno drži olovku, koristi makaze, zakopčava dugmiće, vezuje pretle, da se igra klikerima… Grafomotorika se može vežbati, tako što dete samo zakopčava/otkopčava dugmiće na svom džemperu, odvaja pirinač od pasulja, odvaja bockalice po bojama ali tako što hvata bockalicu sa palcem i kažiprstom (razvoj pincetnog hvata) i sl.

Čitanje, pisanje i računanje

Već smo napomenuli da je samostalnost mnogo važnija od znaja čitanja, pisanja i računanja, jer dete ide u školu da bi to sve naučilo. Ako dete izrazi želju da to nauči, onda mu treba pružiti svaku informaciju, ali ga nikako ne treba forsirati i terati da uči da čita, piše i računa pre škole. Tako se može razviti otpor prema učenju, a deca često nauče da pišu pogrešno pa onda učitelji utroše više vremena ispravljajući greške. Znanje čitanja i pisanja nisu pokazatelji detetove zrelosti za polazak u školu stoga nije nije strašno ako dete ne zna da čita i piše pre škole.

Bolje je detetu čitati priče i bajke, pa razgovarati o pročitanom ili ga podsticati da ispriča šta je zapamitio iz pročitane priče i tako razvijati detetov rečnik.

 Naš savet srce

  • Deca imaju prirodnu potrebu za kretanjem i istraživanjem, stoga je najbolje da deca što više budu napolju i da se igraju. Družite se sa svojim detetom, razgovarajte, pričajte mu svoja pozitivna i smešna iskustva iz škole, odvedite ga da vidi školu, razgovarajte o tome šta ga plaši i šta očekuje u školi. Objasnite mu da je škola drugačija od vrtića.
  • Koliko će nekom detetu trebati vremena da se adaptira na polazak u školu zavisi od samog deteta, ali i od podrške koju mu pružite. Hvalite dete, imajte razumevanja ako nešto ne može, pružite mu podršku kada je traži i ne zaboravite da uživate, jer vaše dete jednom u životu polazi u prvi razred.
Prethodni tekstSaveti za dobar san
Sledeći tekstNoćne more i noćni strahovi kod dece
Aleksandra Crvenić Pacek
Master pedagog i sertifikovani REKBT psihoterapeut. U svom radu primenjuje REBT, KBT i Shema psihoterapiju.  Autor i Trener psihoedukativne organizacije Psihocentrala.