Raskid emotivne veze

raskid emotivne veze

Mnogi socijalni psiholozi se u poslednje vreme bave razlozima i strategijama za prekid veze. Jedan od pristupa proučavanju raskida identifikuje četiri tipa ponašanja koja se pojavljuju u problematičnim vezama i koja mogu dovesti do raskida. To su:

  • aktivno oštećenje veze (zlostavljanje partnera, pretnje raskidom…)
  • pasivno dopuštanje da veza propadne (ignorisanje i zapostavljanje partnera, ne ulaganje u vezu…)
  • aktivni pokušaji da se veza unapredi (razgovor o problemima, odlazak na terapiju…)
  • pasivno ostajanje u stanju lojalnosti vezi (optimizam, čekanje da se stvari same reše…).

Prva dva ponašanja su destruktivna, a druga dva su pozitivna. Kada se jedan partner ponaša destruktivno obično se drugi ponaša konstruktivno i postoji mogućnost da se veza spasi, dok kada se oboje ponašaju destruktivno veza obično vodi u raskid.

Drugi pristup proučavanju raskida se oslanja na to šta ljude privlači nekome. Naime, osobine koje su u početku bile privlačne posle postaju glavni razlog raskida. Na primer, partner koji je na početku veze bio „zreo i mudar“, kasnije se može videti kao „suviše star i dosadan“ ili partner koji je bio „neobičan“ kasnije se može videti kao „čudan i neuravnotežen“.

Faze raskida

Istraživač socijalnih odnosa, Siv Dak, navodi korake kroz koje ljudi prolaze u toku prekidanja veze. On navodi četiri faze raskida.

  1. Intrapersonalna faza (osoba je nezadovoljna vezom, razmišlja o partneru, procenjuje partnerovo ponašanje, procenjuje pozitivne i negativne strane veze…).
  2. Dijadna faza (osoba se suočava sa partnerom, razgovaraju o vezi, pokušaj popravljanja i pomirenja, procena gubitka…)
  3. Socijalna faza (razgovor o raskidu sa drugima, podrška drugih, dogovor sa partnerom oko stanja nakon raskida…)
  4. Interpersonalna faza (period oporavka osobe od raskida, analiza prekinutog odnosa…).

Ostavljači, ostavljeni i uzajamni

Istraživači su pronašli tri tipa uloga (stepena odgovornosti) u raskidu. Ostavljači imaju visok stepen odgovornosti u raskidu, ostavljeni imaju nizak stepen odgovornosti, a oni koji dele sa partnerom odluku o raskidu nazivaju ih uzajamnima.

Istraživači ističu da u zavisnosti od uloge, osobe doživljajaju različita osećanja. Ostavljenji su očajni, veoma usamljeni, depresivni, ljuti itd. Ostavljači su manje uznemireni i manje im je stresan raskid. Iako osećaju krivicu i tugu više su ravnodušni. Uzajamna uloga dovodi do menje uznemirenosti i povređenosti, ali osećanja nisu toliko slaba kao kod ostavljača.

Šta posle raskida?

Da li ostati prijatelj sa bivšim partnerom ili ne? Istraživanja pokazuju da muškarci nisu mnogo zainteresovani da ostanu prijatelji sa bivšim partnerkama, bilo da su u ulozi ostavljača ili ostavljenog, dok žene jesu, naročito ako su ostavljene. Kada je raskid uzajaman, partneri imaju istovremeno i uloge istavljača i ostavljenih pa ova jednakost u ulogama povećava šanse ostanka u dobrim odnosima.

 

IZVORAronson, E., D. Wilson, T., M. Akert, R., (2013), Socijalna Psihologija, Mate, Beograd.
Prethodni tekstMladi i alkohol
Sledeći tekstDa li je vaša ljubav strastvena?
Aleksandra Crvenić Pacek
Master pedagog i sertifikovani REKBT psihoterapeut. U svom radu primenjuje REBT, KBT i Shema psihoterapiju.  Autor i Trener psihoedukativne organizacije Psihocentrala.