Ogovaranje — klizav teren na poslu

Ne postoji osoba koja nije bila uvučena u neko ogovaranje. Smatramo da nema ničeg lošeg u tome, deluje bezazleno, međutim, može da uvede i mobing na mala vrata.

Većina ih voli, zabavni su, ubijaju vreme, zbližavaju nas sa kolegama. Uđeš u kancelariju sa kafom i kažeš: „Daj neki trač!” i radni dan može da počne. Ne postoji osoba koja nije bila bar posredno uvučena u neko ogovaranje. Smatram da nema ničeg lošeg u tome, deluje bezazleno, međutim, to može da uvede i mobing na mala vrata.

Neki se bolje snalaze u tome i vešto manipulišu drugima, neki su naučili lekciju i drže se podalje. Neki se uopšte ne snalaze, pa traže pomoć izvan organizacije, jer tamo i zidovi imaju uši

Koliko je učestalo ogovaranje?

Istraživanja su pokazala da se 90% neformalnih razgovora u kancelarijama opisuje kao ogovaranje, a da tračevi čine 15% ukupne službene elektronske pošte.

Sjajno je imati kontakt preko kog se sa lakoćom može doći do sočnih informacija. Većina nas voli da bude „u toku” kada je reč o HR pitanjima, planiranju, proširenju, smanjenju itd. Međutim, ako vaš „čovek unutra” voli skandale, to ga može skrajnuti tako ni vi ni grupa nemate ništa od toga. Kada neko postane kancelarijski trač, prešao je u „crvenu zonu” i morate da ograničite komunikaciju. 

Dok neki tračevi mogu da posluže samo za zabavu, drugi mogu, zapravo, da dele istine koje još uvek nisu opštepoznate. Možda ima najnovije vesti o kompaniji, ali takođe može da obelodanjuje nečije tajne o kojima je trebalo da ćuti. Ako ste podelili s njim nešto svoje, informacije koje deli sa drugima mogu biti i vaše. Zato razmislite kako na drugi način izbeći da budete autsajder kome grupa niti veruje niti ga prihvata.

Sa druge strane, ako odbijete ogovaranje, na kraju će to biti vaš minus, jer vodi vašem izbacivanju iz kružoka.

Da li da se uključim ili ne?

Ogovaranje je (nažalost) sastavni deo naših života. Gde god je grupa ljudi, biće i ogovaranja. Međutim, na radnom mestu, gde su neobavezni razgovori među kolegama normalni, ogovaranje je štetno za moral, produktivnost, pa čak i zdravlje.

Tračevi kvare odnose, prave lošu atmosferu i ubacuju sumnjičavost među zaposlene. To je veoma stresogeno, a stres može prouzrokovati pad efikasnosti, pojavu raznih bolesti i česte izostanke sa posla.

Nemojte biti kolega koji neselektivno „izbrblja” sve što čuje svakome ko želi da sluša. Ovakvo ponašanje narušava reputaciju i čini da vas okolina doživljava kao osobu u koju ne može da se pouzda. Uspešno ogovaranje podrazumeva da budete dobar timski igrač koji deli ključne informacije sa drugima. Ključan je način koji neće biti shvaćen kao sebičan i da pri tom razumete kada treba da držite jezik za zubima. Jednostavno, pretpostavite da sve što kažete može da vam se obije o glavu.

Kako da se zaustavite na vreme?

Ako osetite unutrašnji nalet adrenalina da se odate tračarenju, postavite sebi najpre ova tri pitanja: Da li je to istina? Da li je dobro? Da li je korisno? I imajte na umu da mnogo manje poverenja imate u kolege kojima je ogovaraje kao „dobar dan”, nego u one kojima to nije. Ako neko govori loše o svima oko sebe, velika je verovatnoća da će raditi istu stvar i iza vaših leđa. 

Taj čudan osećaj kada tračarimo ili ponižavamo drugog hrani naš narcisizam. Često ne znamo da smo u obrascu „spuštam druge da bih uzdigao sebe”. Scenario u kome npr. osuđujemo drugog, jer je druga osoba sklona da osuđuje jeste i te kako licemeran.

Pustite ogovaranje! Možemo bolje od toga 🙂Ne postoji osoba koja nije bila uvučena u neko ogovaranje. Smatramo da nema ničeg lošeg u tome, deluje bezazleno, međutim, može da uvede i mobing na mala vrata.

Najvažnija stvar koja će vam pomoći da ne upadnete u zamku tračeva jeste da se družite sa ljudima koji takođe rade na sebi i imaju ličnu odgovornost.

Ako, pak, ostanete dovoljno dugo među ljudima koji samo čekaju nečiju grešku, to će vam postati normalno. Ako izaberete one koji sebi ne daju da upadnu u tu zamku, napredovaćete. Važno je priznati propust i saosećati i sa drugima i sa sobom.

Šta ako ste vi predmet priče?

Neko se u tom slučaju oseća loše, a nekom samopouzdano, jer razume da to znači da mu neko zavidi i da mu se divi.

Ogovarači to postaju zato što:

  1. Žele da budu nadmoćni. Mnogim nesigurnim ljudima je lakše da osuđuju druge. Posedovanje informacije koju drugi nemaju može ih osnažiti.
  2. Imaju crtu sadizma i uživaju u tome da neko drugi pati, srećni što njih to zaobilazi.
  3. Dosadno im je. Kada ljudi ne mogu da pokrenu zanimljivu temu, podele neko znanje ili ideju, tračevi mogu biti jeftina zamena.
  4. Anksiozni su. Takvi ljudi češće šire glasine, nadajući se da će vratiti kontrolu u toj velikoj neizvesnosti.
  5. Žele da budu deo grupe. Pored bliskosti koju želimo, ponekad ljudi ogovaraju da bi bili u centru pažnje. Ipak, ovaj osećaj prihvatanja ne dobijaju zahvaljujući nekom postignuću, već lošoj nameri.

psihoterapija, psihijatrijski lekovi i psihodijagnostika daju odgovor na pitanje kako da resim problemAko ipak ne možete da osećate sažaljenje prema ogovaraču, sada kada znate zbog čega to radi, i duboko vas pogađa to što širi glasine o vama ili zato što radite u takvom toksičnom kolektivu, započnite psihoterapiju i otkrijte zašto vas to slama, jer ćete teško pronaći drugo mesto gde se to ne dešava.