Opažanje (percepcija)

percepcija opažanje

Kako definišemo opažanje:

  1. Opažanje je psihička funkcija kojom se postiže prepoznavanje informacije, prepoznavanje predmeta kao celine, te prepoznavanje upotrebne vrednosti predmeta.
  2. Opažanje je psihička funkcija kojom se svesno doživljava okolina i sopstveno telo
  3. Opažanje je psihički proces koji sjedinjuje osećaje (percepcija, tj.  subjektivni odraz  objektivne realnosti) i iskustvo u CNS-u.
  4. Neprekidno upoznavanje sa zbivanjem oko nas i u nama, subjektivni efeka objektivnog  materijalnog dejstva na čula kojima se prepoznaju informacije, njihova celina i upotrebna vrednost

Funkcija se sastoji iz dve faze

  • I stvaranje osećaja – Prvi psihički fenomen je osećaj. Predstavlja elementarnu psihičku transformaciju energije draži (stimulusa)
  • II stvaranje opažaja – Drugi, razvijeniji psihički fenomen u procesu opažanja je opažaj i on predstavlja spoj osećaja sa iskustvom

Konačni smisao procesa je neposredno saznanje spoljnjeg sveta i svog sopstvenog bića.

Saznanje objektivne realnosti odvija se putem čulnog i logičnog saznanja. Čulno saznanje je zapravo opažanje, a logično saznanje mišljenje.

Razlika između opažaja i osećaja

Osećaji su subjektivni odraz realnosti oko nas i u nama (subjektivno odražavanje osobina informacije, tj. odslikavanje i registrovanje kvaliteta okoline koja okružuje subjekta,  shodno osobinama nervnog sistema svakog pojedinca), a intrapsihički proces koji sjedinjuje osećaje i iskustvo u CNS-u je opažanje.

Primer: ako bi ispitaniku pokazali određeni predmet, on bi rekao da vidi beli predmet sa crnim poljima, što je subjektivno odražavanje osobina predmeta, odnosno osećaj. Ali ako i kada dođe do prepoznavanja upotrebne vrednosti ovog predmeta, tj. opažanja, osoba će reći da taj predmet predstavlja loptu. Osećaj je, dakle, elementarna psihička funkcija, etapa u procesu opažanja. Opažanje je proces u kome, pored čulnih organa, učestvuje ceo mozak kao središte engrama. Osećaj i opažanje, s druge strane, predstavljaju samo etapu u procesu čulnog saznanja i preduslov saznanja, odnosno logičkog mišljenja.

Proces opažanja:

draž  – nadražaj -osećaj -(iskustvo, emocije)- opažanje – doživljaj

Informacije iz sredine koja okružuje mozak čovek saznaje pomoću čula. Draž koju emituje informacija (elektromegnetni tj. svetlosni talasi za čulo vida, akustički talasi za čulo sluha, rastvorljive materije za čulo ukusa, isparenja za čulo mirisa itd. – svako čulo prima specifičnu draž) registruje specifični prijemnik (receptor) čulnog organa (npr. za čulo vida to su čepići i štapići u mrežnjači oka; svako čulo ima svoje prijemnike). Prijemnik čulnog organa čine nervni završeci koji imaju osobinu da se razdraže na specifične draži formirajući nadražaj, a koji dalje putuje od svakog čula specifičnim sprovodnim putevima do čulnih centara u kori velikog mozga. U primarnim čulnim centrima se vrši transformacija nadražaja u osećaj (što predstavlja subjektivni odraz objektivne realnosti).

Spoj osećaja i psihičkog iskustva predstavlja opažanje. Psihičko iskustvo je magacionirano u celom mozgu u vidu engrama, belančevinastih tvorevina koje čine osnovu pamćenja. Spoj osećaja i iskustva (engrama) dešava se u sekundarnom čulnom centru, koji je anatomski lociran oko primarnog čulnog centra. Taj deo kore velikog mozga naziva se psihočulni centar i za svako čulo nalazi se u strogo određenom delu mozga.

Čovek odražava (opaža) objektivne kvalitete sveta oko sebe, te je odražavanje u svojoj suštini objektivno. Subjektivnost u odražavanju je posledica kvaliteta onog koji odražava.

Ako želite više da saznate o poremećajima opažanja kliknite ovde.

Prethodni tekstNaša jedinstvena ličnost
Sledeći tekstPoremećaji opažanja
Dr sci.med. Petar Vojvodić
Psihijatar, REBT Psihoterapeut i doktor medicinskih nauka. Osnivač Specijalističke psihijatrijske ordinacije i udruženja za mentalno zdravlje Psihocentrala, Beograd.