Antidepresivi

Dajemo odgovor na pitaje šta su antidepresivi, šta leče, kako deluju, kako se koriste, koja neželjena dejstva mogu dati i kako sebi možete pomoći.

Dajemo odgovor na pitaje šta su antidepresivi, šta leče, kako deluju, kako se koriste, koja neželjena dejstva mogu dati i kako sebi možete pomoći.
Dajemo odgovor na pitaje šta su antidepresivi, šta leče, kako deluju, kako se koriste, koja neželjena dejstva mogu dati i kako sebi možete pomoći.

Lekovi za depresiju, anksioznost i panični poremećaj

Ukratko o depresiji

Teška depresija je stanje koje je mnogo ozbiljnije od prostog tugovanja. Takođe se radi o poremećaju kada će osobe imati najviše koristi od tretmana lekovima. To je stanje koje traje duže od 2 nedelje i koje remeti sposobnost osobe da obavlja dnevne poslove kao i da uživa u aktivnostima koje su ranije pričinjavale zadovoljstvo. Depresija je povezana sa poremećenim funkcionisanjem mozga. Kombinacija genetike i načina života utiče na verovatnoću da osoba postane depresivna. Epizode depresije se mogu pojaviti kao reakcija na stres, traumatične događaje, kao neželjeno dejstvo lekova, u toku apstinencijalne krize pa i kao posledica virusnih infekcija koje pogađaju mozak.

Depresivne osobe su uglavnom tužne, potištene, bez energije i neretko nisu u stanju da uživaju u dnevnim aktivnostima. Mogu izgubiti apetit i gubiti na težini (doduše u nekim slučajevima se javlja i pojačan apetit i osobe se goje). Mogu imati probleme sa snom. Ili spavaju previše ili pemalo, teško se uspavljuju, imaju nemiran san i bude jako rano. Često imaju osećanje krivice, bezvrednosti i bespomoćnosti; mogu imati manjak energije ali i biti razdražljivi i agresivni. Ponekad razmišljati o samoubistvu i pokušati da se povrede. U nekim slučaejevima se javljaju sumanute ideje (nelogične, lažne, fiks ideje) o siromaštvu, bolesti ili grešnosti povezane sa njihovom depresijom. Osećaj depresije je obično jači u određenim delovima dana, na primer ujutru ili svake večeri.

Većina nema sve od navedenih simptoma, ali svi imaju jedan ili više njih u perodu bolesti. Težina depresije se kreće od one blage do kliničke (teške) depresije. Takođe depresija se javlja u okviru drugih bolesti kao što su maligni tumori, bolesti srca, šlog, Parkinsonova bolest, Alchajmer i dijabetes. Tada se često depresija previdi i ne leči se. Ukoliko se depresija dijagnostikuje na vreme i leči, kvalitet života osobe se može jako unaprediti.

Za više informacija o depresiji pogledajte članak – Depresija


Antidepresivi

Najčešće se koriste za lečenje teških depresija ali su takođe korisni i za one blaže forme. Antidepresivi nisu podizači ili stimulansi već lekovi koji ublažavaju i uklanjaju simptome depresije i pomažu depresivnim ljudima da se osećaju onako kako su se osećali pre nego što su postali depresivni.

Basic RGB

Lekari opredeljuju vrstu antidepresiva na osnovu individualnih simptoma. Neki poboljšanje osete u prvih par nedelja; ali obično lek se mora uzimati redovno 6, u nekim slučajevima i do 8 nedelja da bi se dobio pun terapijski efekat. Ukoliko je promena u simptomima mala ili izostane nakom 6 do 8 nedelja lekar može prepisati drugi ili dodati lek na postojeću terapiju na primer Litijum kako bi poboljšao početnu terapiju antidepresivom. Pošto nema načina da se unapred zna da li će lek biti delotvoran kod osobe, lekar mora prvo prepisati jedan a zatim sledeći ukoliko je neophodno. Da bi dali leku vremena da postigne efekat i kako bi sprečili da osoba ponovo sklizne u depresiju terapija se uzima 6 do 12 meseci, u nekim slučajevima i duže uz pažljivo praćenje uputstava lekara. Kada i lekar i pacijent steknu utisak da je vreme da se prestane sa lečenjem postepeno se počinje sa obustavom leka. Nikada ne prekidajte lečenje bez prethodne konsultacije sa vašim lekarom. Za osobe koje su imale više depresivnih epizoda, dugoročna terapija lekovima je najbolji način prevencije javljanja novih.

Doziranje antidepresiva

Doziranje varira, u zavisnosti od vrste leka i organizma osobe, godina života, i po nekad telesne težine. Uobičajna praksa je da se počinje sa malim dozama koje se vremenom povećavaju do postizanja željenog efekta a da pritom nema javljanja neželjenih dejstava leka. Noviji antidepresivi se mogu u startu dozirati u punoj terapijskoj dozi.

Vrste i razvoj antidepresiva

Od  1960 do  1980, triciklični antidepresivi (nazvani tako zbog svoje hemijske strukture) su bili prva linija tretmana terkog depresivnog poremećaja. Većina ovih lekova je uticala na dva neurotransmitera (hemijske supstance koje učestvuju u prenosu i modulaciji električnih impulsa u mozgu) noradrenalin i serotonin. Iako su triciklici jednako efikasni u terapiji depresije kao i noviji antidepresivi njihovi neželjeni efekti su izraženiji. Zbog toga se triciklici kao što je imipramin, amitriptilin, nortriptilin, i desipramin koriste kao druga ili treća linija tretmana.  Drugi antidepresivi koji su se pojavili u ovom periodu su Inhibitori monoamino-oksidaze (MAO inhibitori). MAOI su efikasni kod ljudi koji boluju od teškog depresivnog poremećaja koji ne reaguju na druge antidepresive.  Oni su takođe efikasni u lečenju paničnog poremećaja i bipolarne depresije. MAOI koji se koriste u lečenju depresije su iproniazid, tranilcipromin i moklobemid (Auromid). Pošto supstance u nekoj hrani, pićima i lekovima mogu da izazovu ozbiljne interakice kada se kombinuju sa MAOI osobe se nalaze na posebnom režimu ishrane. Ovo je udaljilo mnoge kliničare i pacijente od upotrebe ovih efikasnih lekova koji su zapravo veoma bezbedni kada se upotrebljavaju kako je propisano.

U prošloj deceniji pojavili su se mnogi novi antidepresivi koji su jednako efikasni kao i stari ali imaju manje neželjenih efekata. Neki od ovih lekova utiču samo na jedan neurotransmiter, serotonin, i nazivaju se selektivni inhibitori preuzimanja serotonina (SSRI). Tu spadaju fluoxetin (Flunirin, Flunisan), sertralin (Zoloft, Sidata, Tragal), fluvoxamin (Fevarin), paroxetin (Seroxat, Actapax), i citalopram (Cipralex, Elicea, Lata).

U kasnim devedesetim se pojavlju lekovi koji poput triciklika utiču i na noradrenalin i na serotonin ali imaju manje neželjenih efekata, npr venlafaxin (Alventa).

imagesDrugi noviji lekovi koji hemijski nisu u vezi sa drugim antidepresivima su sedativni mirtazapin (Remeron) i aktivirajući bupropion (Wellbutrin, Zyban). Wellbutrin nije povezan sa dobijanjem na težini kao i sekualnom disfunkcijom ali se na primer ne koristi kod osoba koje boluju ili imaju rizik od epileptičkih napada.

Svaki antidepresiv se razlikuje u pogledu svoje efikasnosti i nus pojavama od osobe do osobe, ali većina ljudi sa depresijom se može uspešno lečiti jednim od danas postojećih.

Neželjena dejstva antidepresiva

Antidepresivi mogu da uzrokuju umerene i obično prolazne nus pojave (neželjena dejstva) kod nekih ljudi. Obično one nisu ozbiljne. Međutim bilo kakve reakcije i nus pojave koje su neuobičajne, koje smetaju i remete funkcionisanje treba odmah prijaviti svom lekaru. Najčešći neželjeni efekti i kako se nositi sa njima kod  tricikličnih antidepresiva su:

  • Suva usta – može pomoći uzimati gutljaje vode svremena na vreme; žvakanje žvakaće gume; redovno pranje zuba.
  • Zatvor (konstipacija)– hrana sa puno vlakana, voće i povrće treba uvrstiti u ishranu.
  • Problemi sa bešikom – potpuno pražnjenje bešike može biti otežano, i mlaz mokraće možda nije tako jak kao obično. Stariji muškarci sa uvećanom prostatom su u povećanom riziku. Trebate obavestiti lekara ukoliko se pojavi bilo kakav bol.
  • Seksualni problemi – seksualno funkcionisanje može biti otežano; ukoliko postane zabrinjavajuće konsultovati se sa lekarom.
  • Zamućenje vida – ovo je uglavnom privremeno i nema potrebe za naočarima. Osobe koje boluju od glaukoma bi trebalo da prijave bilo kakvu promenu vida lekaru.
  • Vrtoglavica– lagano ustajanje sa kreveta ili stolice može olakšati ovaj simptom.
  • Dremljivost u toku dana – ovo obično brzo prođe. Osoba taba ne bi trebalo da upravlja velikim mašinama.
  • Ubrzan puls – stariji pacijenti trebaju uraditi elektrokardiogram (EKG) pre početka terapije triciklicima.

Noviji antidepresivi uključujući SSRI imaju drugačije nus pojave:

  • Seksualni problemi – uobičajni ali prolazni, i kod žena i kod muškaraca. Ukoliko problem potraje ili se pogorša porazgovarati sa lekarom.
  • Glavobolja– ovaj simptom uglavnom veoma brzo prođe.
  • Mučnina– može se pojaviti po uzimanju leka ali brzo nestaje.
  • Nervoza i nesanica – mogu se javiti u toku prvih par nedelja; smanjivanje doze uglavnom rešava ovaj problem.
  • Napetost (razdražljivost) – ukoliko se ovo prvi put dešava nakon uzimanja leka konsultujte se sa lekarom.
  • Bilo koji od ovih nus pojava može biti pojačana ukoliko se SSRI kombinuju sa drugim lekovima koji takođe utiču na serotonin. U najekstremnijim situacijama kombinacija lekova (npr. SSRI i MAOI) mogu dovesti do razvijanja opasnog čak i fatalnog “serotoninskog sindroma”, koga karakteriše povišena temperatura, konfuznost, zgrčenost mišića i problemi sa srcem, jetrom i bubrezima.

Mali broj ljudi kod kojih su MAOI najbolji tretman treba da izbegava uzimanje dekongestiva i namirnice koje sadrže Tiramin, kao na primer mnoge vrste sireva, vina i krastavaca. Interakcija tiramina sa MAOI može doveti do naglog skoka krvnog pritiska što može dovesti do šloga. Lekar stoga dostavlja kompletnu listu namirnica i lekova koje su zabranjene za vreme trajanja terapije. Druge vrste antidepresiva ne zahtevaju promenu u režimu ishrane. MAOI se nebi trebali kombinovati sa drugim antidepresivima, pogotovo SSRI, zbog rizika od serotoniskog sindroma.

Lekovi bilo koje vrste – prepisani ili biljni dodaci ishrani (suplementi) nikada nebi smeli mešati bez prethodne konsultacije lekara; niti lekove ikad treba pozajmljivati od druge osobe.  Neki lekovi iako su bezbedni kada se piju sami, mogu da izazuvu opasne nus pojave ukoliko se kombinuju sa drugim lekovima. Alkohol (vino, pivo i žestoka pića) ili droge mogu da umanje efekat antidepresiva te ih treba smanjiti ili izbegavati tokom tretmana.

Sva pitanja vezano za propisane lekove kao i moguće probleme trebalo bi da produskutujete sa lekarom ili farmaceutom