Pogurati sebe dodatno ili ipak ne? Kako da znamo šta nam je zaista potrebno

pomoć i podrška, donošenje odluka, motivacija, izbor, odluka, odmor, briga o sebi, hronični bol, pogurati sebe
Kako da znamo da li nam telo zaista govori da bi trebalo da odmorimo, ili nam ipak fali malo motivacije?

„Ne mogu“ ili ustvari „Ne želim“? Mnogi od nas se  bore sa razlikovanjem ova dva pojma. Sa jedne strane, važno je brinuti o sebi i poslušati svoje telo kada smo umorni. Ali sa druge strane, ponekad je ono što opravdamo kao brigu o sebi ustvari samo izgovor. Kako da znamo kada treba pogurati sebe, a kada se treba odmoriti? Kada će nam biti od koristi motivacioni govori uz koje ćemo prionuti na posao, a kada izležavanje i topla kupka?

Stvari su dodatno komplikovane, a izbor otežan za osobe koje žive sa anksioznošću, depresijom ili hroničnim bolom. U takvom stanju je posebno izazovno znati da li je neophodan podsticaj, ili ipak odmor.

U nastavku vam predstavljamo četiri pitanja koja možete postaviti sebi, i koja će vam pomoći da odgovorite na glavno pitanje: Da li bi trebalo dodatno pogurati sebe ili se ipak povući?

Pitanje 1: Da li je ovo pravilo ili izuzetak?

Obično je bol znak da bi trebalo da usporimo, i odmorimo se. Ako smo uganuli skočni zglob ili imamo jaku glavobolju, jasno je da ćemo odvojiti vreme za odmor.

Ali kada bol postane hroničan, ova naizgled jednostavna jednačina u potpunosti se preokrene.

Kada je bol deo naše svakodnevice – hronični bol u donjem delu leđa, bol u kolenima, fibromialgija, hronični umor – previše odmora može učiniti da se osećamo gore. Ovde se isplati malo pogurati sebe. Tada pokretanje tela i uključivanje u svakodnevne životne aktivnosti ne iscrpljuje, već gradi snagu i izdržljivost.

Isto se može primeniti i kada je raspoloženje u pitanju. Ukoliko je protekli dan bio emocionalni ekvivalent akutne povrede – ljubimac je preminuo, dobili ste otkaz, imali ste napad panike – trebalo bi da se odmorite.

Ukoliko su loše raspoloženje ili anksioznost uporni – osećali ste se umorno i tromo tokom cele zime, a sada je mart, uvek imate potrebu da u poslednjem trenutku odustanete od druženja sa prijateljima, ili ste imali treći napad panike ove nedelje – u ovakvim situacijama treba pogurati sebe dodatno.

Uzmimo za primer osobu sa socijalnom anksioznošću. Zvaćemo je Ana. Suočena sa socijalnim odlučivanjem misteriozno postaje istrošena i bez energije. Kada su je cimeri zamolili da im se pridruži u planiranju sledećeg grupnog putovanja, rekla im je da je iscrpljena i odlagala je ovo sve dok nisu napravili planove bez nje. Kada je saznala da jedan od prijatelja oseća nešto više prema njoj, Ana je osetila kako je energija napušta, do te mere da nije mogla ni da stupi u kontakt sa njim.

Ali, kada je Ana shvatila da su njeni misteriozni energetski gubici oblik izbegavanja, uspela je da je preokrene svoj strah. Njen umor je deo hroničnog- bio je dosledno i predvidivo pravilo, a ne izuzetak. Stoga je odgovor, umesto izbegavanja, bio da dodatno pogura sebe.

Isto se može odnositi i na vas. Ukratko, ukoliko je vaša situacija izvan običnog, odmorite se. Ali, ukoliko je norma, pogurajte sebe, posebno kada razmatrate odgovor na naredno pitanje. A to je…

Pitanje 2: Da li sam ranije uživao/la u ovome?

Ako ste previše umorni da biste, na primer, otišli na trening, potražite rešenje u prošlim iskustvima. Da li inače uživate na treningu? Da li vam je na kraju ipak drago što ste otišli na trening?

Ukoliko ste ranije uživali u nečemu, bez obzira na umor, ili odsustvo želje, pogurajte sebe. Sa druge strane, ukoliko ste nešto oduvek mrzeli, prestanite da mučite sebe. Ponekad je sasvim u redu povući se.

Pitanje 3: Mogu li da zamislim sebe tamo?

Recimo da pokušavate da odlučite da li ćete ići na trening ili ne. Dan je bio dug, umorni ste, ali ipak niste sigurni da li je preskakanje treninga ono što vam je trenutno neophodno ili je to samo odustajanje.

Pokušajte ovo: zamislite navedenu aktivnost u svom umu. Zamislite je i oživite svim čulima. Oslikajte u glavi fudbalski teren, osetite miris trave, oslušnite zvuk koraka i šutiranje lopte, osećaj u nogama dok trčite po terenu i razgovor sa svojim saigračima.

Nakon što ste sve intenzivno zamislili, zapitajte se kako se osećate. Ako svaka ćelija vašeg bića kaže ne, onda je to ono što je istina. Ostanite kući i odmorite se. Ali, ukoliko se nakon ovoga osećate motivisano, ili energično, ili ste uživali u vizuelizaciji – čak i samo na trenutak- pogurajte sebe, spremite se za trening, i krenite. Verovatno će vam biti drago što ste ipak otišli.

Primetite da vizuelizacija nije glasila „Zamislite da ste ostali kući.“ Ukoliko se okrenete izbegavanju, zamišljajući sebe kako napuštate aktivtnost, umesto da u njoj učestvujete, hodate po klizavom terenu. Izbegavanje je moćna nagrada – olakšanje koje proizilazi iz oslobađanja od nečega čega se plašite. Zamišljajući beg, manje je verovatno da ćete obuti patike i majicu za trening, i krenuti ka vratima. Zato, kada je u pitanju vizuelizacija, zamislite kako biste se osećali da učestvujete u aktivnosti, umesto da ste je izbegli.

Pitanje 4: Da li je ovo u skladu sa mojim vrednostima?

Ako još uvek niste sigurni da li ste zaista umorni ili samo izbegavate situaciju, konsultujte svoj sistem vrednosti.

Da li vam je važna aktivnost koju razmatrate? Da li bi to učvrstilo vašu predstavu o sebi? Da li biste nakon toga bili ponosni na sebe? Na primer, ako vam je sopstveno zdravlje važno to znači da bi verovatno trebalo da se uputite na trening. Ukoliko vrednujete odnose sa saigračima, kao i pouzdanost, to je dodatni razlog zašto bi trebalo da prisustvujete treningu.

Na isti način možete se zapitati- da li je ova aktivnost važna osobi koju volim? Ukoliko želite da ostanete kod kuće, ali se vaš partner raduje vikendu sa vama, onda pogurajte sebe i spremite se za put. Ako je nekome do koga vam je zaista stalo određena aktivnost važna, trebalo bi da bude važna i vama.

Sa druge strane, ako vas je prijatelj pozvao na politički skup, a vi nikada niste čuli za kandidata, ako vaše društvo zajednički gleda filmsku verziju romana koji vam se nije dopao, ili ukoliko niko ne bi primetio vaše odsustvo, u redu je presedeti ovaj put.

Ali, ukoliko odlučite da se pojavite, obavežite se. Donesite svoju odluku bez mogućnosti povlačenja. Posvetite se aktivnosti svim srcem. Kada niste polovično prisutni provedeno vreme biće vam mnogo bolje.

Sledeći put kada vam baš i nije do nečega zapitajte se da li je to pravilo ili izuzetak, da li ste ranije uživali u tome, da li možete da zamislite sebe tamo i da li je to u skladu sa vašim vrednostima. Na taj način,  bez obzira da li ste se odlučili da pogurate sebe još malo, ili da ipak odmorite, znaćete da ste napravili pravi izbor.