Ljubomora i zavist: kako da ih razlikujemo?

Zavist i ljubomora se u svakodnevnom govoru često izjednačavaju. Kako bismo ih razlikovali potrebno je da ih bolje razumemo.
Zavist i ljubomora se u svakodnevnom govoru često izjednačavaju. Kako bismo ih razlikovali potrebno je da ih bolje razumemo.

Zavist i ljubomora se u svakodnevnom govoru često izjednačavaju. To nije slučajno, jer imaju određene sličnosti. Obe emocije usmerene su prema drugima, imaju negativnu konotaciju, a nekada se mogu osećati istovremeno (posebno u detinjstvu). U ovom tekstu ćemo se bolje upoznati sa ove dve emocije kao i razlikom između njih.

Zavist

Zavist jeste emocija koju osećamo kada neko drugi poseduje nešto što mi želimo, a pri tom smatramo i da mi to više zaslužujemo od te osobe. Zavist postoji kako bi nas motivisala da svojim ponašanjem izjednačimo razlike između sebe i osobe prema kojoj je zavist usmerena. To možemo učiniti na destruktivan i konstruktivan način, pa tako razlikujemo i destruktivnu i konstruktivnu zavist. 

Destruktivna i konstruktivna

Destruktivna zavist polazi iz logike nulte sume. To je ideja da može biti samo jedan “pobednik” kome sve ide, a “gubitniku” ne ostaje ništa. Naravno, u životu postoje i takve situacije. Međutim mi smo skloni tome da ovakvu logiku primenjujemo i u situacijama u kojima to nije slučaj. Zbog toga nam tuđi uspeh deluje kao sopstveni neuspeh. Ovakvim načinom razmišljanja deluje nam da je jedina mogućnost da se izjednačimo sa drugim oduzimanjem i uništavanjem. “Kad već ja nemam, neće imati niko drugi”. 

Konstruktivna zavist nas motiviše da delamo kako bismo dostigli ono što želimo, a što imaju ljudi kojima zavidimo. Tuđi neuspeh nije naš neuspeh, već motivacija da se dodatno potrudimo kako bismo i sami uspeli. 

Adekvatna i neadekvatna

Destruktivna zavist ne može biti adekvatna. Konstruktivna zavist može biti i jedno i drugo. Kada zavist ne proizilazi iz autentične želje, ili kada ta želja nije ostvariva, mi govorimo o neadekvatnoj zavisti. Dakle, sledeći put kada osećate zavist prema nekome, zapitajte se da li zaista želite to što on ima. Ukoliko je odgovor “Ne”, vreme je da razmislite o tome šta je ono što Vi želite i kako to da postignete. Ukoliko je odgovor “Da”, onda se zapitajte da li je to što želite zaista ostvarivo za Vas, ako jeste na koji način. 

Ljubomora

Ljubomoru osećamo kada se uplašimo da će nam treća osoba “oduzeti” osobu koju volimo. Taj strah može se javiti iz realnih razloga, ličnog osećaja inferiornosti, projekcije i mnogih drugih razloga. Nezavisno od uzroka, ona ne može da postoji bez ljubavi. Svrha ljubomore jeste da naše ponašanje usmeri ka tome da zadržimo osobu koju volimo.

Taktike ljubomore

Kada osetimo ljubmoru, mogu se javiti 4 para, odnosno sklopa, emocija i reakcija. To su svojevrsne taktike koje mi primenjujemo kako bismo partnera zadržali. Ti sklopovi su:

  • Ljutnja-napad: kao odgovor na ljubomoru javlja se ljutnja, ili prema trećoj osobi koja želi da nam otme partnera ili prema samom partneru jer izaziva takvo ponašanje. Ova emocija u nama budi agresiju. Ona se može ispoljiti fizički, verbalno, kroz nadmetanje sa rivalom ili čak “vraćanje istom merom”, odnosno pravljenje partnera ljubomornim. Cilj ovakvog ponašanja najčešće je da partneru izazivemo strah i zadržimo ga na taj način.
  • Mržnja-uništenje: dok ljutnja izaziva agresiju, mržnja izaziva destrukciju. Partnera ili rivala posmatramo kao zlog i nehumanog, zato što bez razloga želi da nam oduzme nešto vredno ili jer nas je izdao. Zbog toga osobu prema kojoj je ljubomora usmerena želimo da uništimo, bilo fizički, bilo psihički. Kao ekstrem ove reakcije jeste ubistvo objekta ljubomore.
  • Tuga-povlačenje: kao odgovor na ljubomoru javlja se tuga, a mi želimo da je podnesemo “dostojanstveno”. U tu svrhu povlačimo se iz života voljene osobe, fizički, emotivno ili kombinovano. Pružamo im prostor da izaberu koga će voleti, nadajući se da ćemo to biti mi. Cilj ovakvog ponašanja je da partneru damo do znanja da nas povređuje i da mu izazovemo osećaj krivice. 
  • Strah-ugađanje: motivisani strahom od gubitka ljubavi, mi ugađamo voljenoj osobi kako bi je usrećili i na taj način zadržali.

Adekvatna i neadekvatna

Ljubomora je adekvatna onda kada je reakcija na realnu situaciju, kada je izražena na socijalno prihvatljiv način i kada služi da ojača ljubavni odnos i zbliži partnere. Ponekad se dešava da način na koji je ljubomora izražena nije socijalni prihvatljiv, ali da ipak zbližava partnere. Za to je potrebno da oni veruju da je ljubav jača što je više ljubomore prisutno.

Po čemu se razlikuju?

Dakle, za zavist dovoljne su dve osobe, ona koja oseća zavist i druga prema kojoj je zavist usmerena. Kako bi osećali zavist neophodno je i da vrednujemo sebe više nego osobu kojoj zavidimo. Za ljubomoru potrebno je troje: osoba koja je ljubomorna, njen partner i treća osoba koja se “umešala”. Kako bi osećali ljubomoru neophodno je da osećamo ljubav, kao i strah da tu ljubav izgubimo. 

Na primer, jednom momku već dugo se sviđa njegova najbolja prijateljica, ali ne radi ništa po tom pitanju. Na njegovom rođendanu ona upozna jednog od njegovih prijatelja i oni uđu u vezu. Momak sa početka priče smatra da njegov prijatelj nije dovoljno dobar partner, da bi on bio mnogo bolji. On prema svom prijatelju oseća zavist. 

Zbog toga počinje da pokazuje više naklonosti prema svojoj prijateljici, kako bi joj dokazao da bi bio bolji partner. Njegov prijatelj to primeti i oseća da mu to smeta, oseća strah da će ga devojka zaista napustiti. On tada oseća ljubomoru.

psihoterapija, psihijatrijski lekovi i psihodijagnostika daju odgovor na pitanje kako da resim problemIako su i ljubomora i zavist neprijatne emocije, one imaju bitnu ulogu u našim životima. Na nama je da ih prepoznamo, preispitamo i saslušamo šta nam poručuju. Zahvaljujući tome uspešnije se prilagođavamo spoljašnjm okidačima.