Osećaj krivice: Čemu služi i kako ga prevazići

Osećaj krivice nas tera da razmislimo kako naše ponašanje utiče na druge i da ga promenimo da ne bismo učinili istu grešku. 

Većina nas je spoznala osećaj krivice u toku odrastanja i razvijanja. Krivica nas vraća u okvire naših vrednosti kada iz njih istupimo. Čini da se osećamo odgovornim kada uradimo nešto loše i pomaže nam da se povežemo sami sa sobom na višem nivou. Tera nas da razmislimo kako naše ponašanje utiče na druge i da ga promenimo da ne bismo ponovili istu grešku. 

Kako možemo da naučimo da se nosimo sa osećanjem krivice? Kako da prepoznamo kada je ono opravdano i da ga prihvatimo? Kako da ga prevaziđemo kada preraste u nezdravu emociju? 

Da li je osećaj krivice opravdan, i ako da, čemu služi? 

Osećaj krivice se smatra pozitivnim ako nam pomaže da sazrimo i da se razvijemo kao ličnosti u trenucima kada je naše ponašanje uvredljivo ili štetno po druge ili po nas. Ako se osećamo krivim zato što smo rekli nešto loše prijatelju ili zato što smo stavili posao ispred porodice, osećaj krivice je neki način znak upozorenja da moramo nešto da promenimo. Možemo da izaberemo da ignorišemo ono što osećamo, ali to će ići samo na našu štetu. Ovo se zove ,,zdrav” osećaj krivice zato što nam pomaže da preusmerimo naše ponašanje tako da ono bude više u skladu sa našim vrednostima. 

Problem nastaje kada osećaj krivice ne pomaže da promenimo ponašanje i potpuno je iracionalan ili neprikladan situaciji. Na primer, majka koja se vratila na posao se oseća krivom što nije sa detetom jer misli da ga na ovaj način lišava zdravog razvoja. Međutim, ovo često nije slučaj, jer većina dece ima normalan razvoj iako oba roditelja rade. Ovo je dakle primer ,,nezdravog” osećaja krivice. 

Cilj zdravog osećanja krivice je da nas ubedi da promenimo ponašanje i da ga učinimo više u skladu sa našim vrednostima. Nezdrav osećaj krivice nas samo iznova muči i ne čini da se išta promeni na bolje. 

Promenite nešto umesto da se samo mučite sa osećajem krivice. 

Ako je vaš osećaj krivice zdrav – uradite nešto da rešite problem. Većina ljudi češće izabere da se samokažnjava ovim osećanjem umesto da se izvini za to što je rekla ili da uradi nešto da bi popravila situaciju. Ako ste rekli prijatelju nešto što niste mislili, recite mu da vam je žao. Ako ste primetili da sve više vremena provodite na poslu, a ne kod kuće, preduzmite nešto po tom pitanju. 

Sve dok ne uradite nešto konkretno što će vas vratiti natrag vašim moralnim vrednostima, nećete naučiti lekciju i stoga osećaj krivice neće nestati. To može da bude veoma frustrirajuće, ali tako funkcioniše za većinu ljudi. Ako uspešno rešite konflikt sami sa sobom, a onda i sa prijateljima ili porodicom, osećaj krivice se nikada više neće vratiti kada je u pitanju ovaj problem. 

Prihvatite da ste uradili nešto pogrešno, ali naučite da nastavite dalje. 

Ako ste uradili nešto loše ili što je povredilo nekoga drugog, morate da prihvatite da ne možete da promenite prošlost. Možete da se izvinite ili da popravite svoje ponašanje. Tako da, uradite to i onda pustite. Što više mislite kako morate još nešto da kažete ili uradite, više će vas to proganjati i nikada nećete uspeti da se oslobodite osećanja krivice. 

Osećaj krivice je uglavnom povezan sa određenim situacijama. Ako prepoznamo problem i na vreme, što pre to bolje, preduzmemo nešto povodom toga, naš osećaj krivice će polako početi da jenjava. Tako da, prihvatite i priznajte da se u nekoj situaciji niste poneli kako dolikuje i onda nastavite dalje sa svojim životom. 

Učite na greškama. 

Zdrav osećaj krivice služi da nam skrene pažnju na ono što možemo da naučimo iz nekog iskustva. Ako savladamo lekciju koja nam se namestila, vrlo verovatno nećemo ponavljati iste greške u budućnosti. 

Svi grešimo i osećamo se krivim zbog tih grešaka. Poenta leži u tome da prepoznamo grešku, naučimo iz nje, i da onda prihvatimo da je ljudski grešiti. Nemojte da krivite sami sebe danima, nedeljama, mesecima zbog nečega što više ne možete da promenite. Ostavite iza sebe rečenice poput ,,Trebalo je da znam”, ,,Trebalo je da se ponesem drugačije”, ,,Trebalo je ovako ili onako”. 

Imajte u vidu da niko nije savršen. 

Ne postoji osoba koja se barem nekada nije osećala krivom. Ako želite da u svim životnim ulogama prosto budete savršeni, već ste izgubili, jer tako nešto se ne može postići. Niko nije savršen, pa niste ni vi. 

Ako osećate krivicu često i bez nekog konkretnog razloga,probajte da analizate šta je to što čini da se osećate ovako. Istraživanjem i boljim razumevanjem iracionalnih misli i uverenja koja stoje iza ove emocije mogu da vam pomognu da je se rešite.psihoterapija, psihijatrijski lekovi i psihodijagnostika daju odgovor na pitanje kako da resim problemNiko ne treba da živi sa osećanjem krivice. Ako imate problem sa ovom emocijom i ne znate kako da se nosite sa njom, slobodno se obratite stručnom licu za pomoć koje će moći objektivnije da sagleda vaš problem i da vam pomogne da se sa njim i izborite.