Emocije i telo – neraskidiva veza

emocije i telo
Negativne emocije mogu pogoršati naše fizičko zdravlje

U savremenom svetu se poslednjih godina sve više govori o postulatima zdravog života. Činjenica je da zdravlje ne predstavlja samo odsustvo bolesti i onesposobljenosti već “stanje potpunog fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja”. Telesno zdravlje održava balans tj. homeostazu našeg tela, emocionalno blagostanje predstavlja valjano prepoznavanje i ispoljavanje emocija, kao i adekvatno reagovanje na stres i situacije  povezane sa stersom. Socijalno zdravlje znači adekvanto ulaženje u odnose sa drugim ljudima i potrebu za socijalnom interakcijom. Pod mentalnim blagostanjem podrzumevamo jasno i ka cilju usmereno svesno rasuđivanje. Ono što je do sada dokazano je da je veza između psihičkog i fizičkog zdravlja neraskidiva i da ne treba razmišljati po principu polariteta (telo funkcioniše za sebe, dok su misli, emocije tj. mozak drugo carstvo).

Emocije utiču na naše telo

Svi često čujemo izjave “ to ti je sve iz glave… sve je to psihosomatski”. Najbliže rečeno osobe koje imaju usklađene i izbalansirane emocije svesni su svojih osećanja, misli i sopstvenog ponašanja.  Takve osobe su naučile zdrave koping strategije tj. zdrave mehanizme reagovanja u stresu i problemskim situacijama koje su sastavni deo života. Ipak mnoga događanja u životu mogu da naruše emocionalno zdravlje čoveka i pojave izražene tuge, depresije, stresa i anksioznosti (raskid veze i razvod, gubitak voljene osobe, otkaz na poslu, povreda ili telesna bolest). Važno je apostorfirati da čak i dobre i željene promene u životu i novonastale situacije takođe mogu biti emocionalno preplavljujuće i stresne kao i one problematične i neželjene situacije (rođenje ili usvajanje deteta, odlazak deteta u drugi grad, unapređenje na poslu, preseljenje). Naše telo reaguje na sve ove emocionalne situacije, reaguje na sve ono što mislimo, osećamo i kako se ponašamo. Ovo je jedan od tipova “emocije i telo” povezanosti.

Kada smo izloženi stresu, anksioznosti, tj. kada smo uznemireni telo može reagovati na najrazličitije načine:

  • povišen krvni pritisak, lupanje i preskakanje srca, problem sa disanjem
  • gastritis tj. upala želudačne sluznice, čir, dijareja, zatvor
  • glavobolja, vrtoglavica, nesanica
  • bolovi u koštano-zglobnom sistemu, osećaj umora
  • problem sa štitastom žlezdom (hiper i hipotireoza)
  • kožne promene, znojenje, seksulane disfunkcije

Postoje dokazi da hroničan stres i emocionalni disbalans doprinose i nastanku malignih oboljenja uz druge faktore rizika. Dolazi i do narušavanja imunog sistema te smo podložniji infekcijama i teže se oporavljamo od istih.

Hemijska povezanost emocija i tela

Stvari ne treba pojednostaviti u smislu postojanje direktne povezanosti emocionalne neravnoteže i gore navedenih telesnih manifestacija. Mehanizam nastanka telesnog oštećenja koji je u sprezi sa emocijama je kompleksne prirode. Najjednostavnije rečeno supstance u našem telu koje su odgovorne za emocije kao što su serotonin, noradrenalin, dopamin takođe su odgovorne i za rad srca, organa za varenje, pluća, mnogih drugih organa, kao za osećaj telesnog bola. Kortizol koji predstavlja hormon stresa utiče i na naš endokrini sistem i regulaciju šećera u krvi. Sve ovo govori o složenosti čoveka i njegovog bića i neodvojivosti svih njegovih funkcija kako telesnih, tako i psiholoških i emocionalnih.

Emocije i ponašanje

Negativna osećanja dovode do neadekvatnog ponašanja koje je u direktnoj sprezi sa zdravljem. Ono što tada izostaje su zdrava i izbalansirana ishrana i bavljenje sportom. Odlazak u prirodu, adekvatan ritam spavanja, redovno uzimanje terapije ako osoba već ima određene zdravstvene tegobe, kao i neredovni odlasci na rutinske zdravstvene kontrole. Osobe su tada  sklone konzumaciji cigareta, alkohola, narkotika, nezdrave hrane i mnogim drugim stvarima koje daju privid nekog trenutnog olakšanja. Rezultat je krajnje suprotan jer dolazi do narušenja telesnog zdravlja i daljeg produbljivanja emocionalne trpnje.

Emocije i telo – uspostavljanje ravnoteže

  • Važno je da osvestimo svoje emocije (stres, tugu, ljutnju, bes, nezadovoljstvo, napetost, anksioznost, potištenost, depresivnost, impulsivnost). Da razumemo zašto su se one pojavile, kao i da uočimo povezanost emocija sa onim kako se telesno osećamo i šta se dešava sa našim fizičkim zdravljem.
  • Ispoljavanje emocija je značajno, potiskivanje istih doprinosi pojavi telesnih problema. Emocije treba shvatiti kao definiciju o postojanju energije koja ne može nestati već samo može promeniti svoj oblik. Ako osoba sama kao i njeno najbliže okruženje nisu sigurni na koji način da pomognu osobi da kanališe negativne emocije potrebno je obratiti se lekaru, psihologu ili psihoterapeutu. Stručna lica će na najadekvatniji i najbezbedniji način pomoći toj osobi i pronaći uzrok kao i način prevazilaženja negativnog emocionalnog stanja.
  • Potrebno je raditi na rezilijentnosti tj. otpornosti na stresne situacije kroz ojačavanje sopstvenih potencijala, osvešćivanja snaga koje posedujemo, spremnosti na promenu i sagledavanje situacija iz različitih perspektiva. Biti ovde i sada, osvestiti aktuelni trenutak, biti otvoren za komunikaciju. Voditi život usmeren ka ličnim vrednostima i smislu a ne samo ka konkretnim ciljevima. U svemu tome nam mogu pomoći zdravi usvojeni obrasci ponašanja i življenja u kome nam može pomoći naše bliže i dalje okruženje kao obučeni profesionalci.
  • Meditacija, joga, vežbe relaksacije, umirujuća muzika, boravak u prirodi, sport, okrepljujuć san, izbalansirana ishrana, su dobri načini uspostavljanja emocionalno- telesnog balansa.

Pitanja koje možemo postaviti lekaru:

  • Kako mogu bolje da se nosim sa stresom?
  • Da li su moji zdravstveni problem uzrok stresa, ili je stres uzrok moji zdravstvenih problema?
  • Sve u životu mi je potaman, a ja se ipak osećam loše, zašto?
  • Ne mislim da sam pod stresom, ali mi moje telo kaže da nešto nije uredu, zašto se to dešava?

psihoterapija, psihijatrijski lekovi i psihodijagnostika daju odgovor na pitanje kako da resim problemKoliko god da radimo, imamo obaveza i na putu smo ličnih ostvarenja i napretka, uvek trebamo pronaći vremena da zastanemo osvestimo svoje aktuelno stanje. Kako se osećamo, šta osećamo, da li nas to što osećamo kako fizički tako i emocionalno dovodi u stanje da ne možemo da ostvarimo svoje potrebe. Najbitnije je znati da na tom putu nismo sami i da trebamo imati poverenja u osobe koje žele da nam pomognu, kako bi što bolje uspostvaili balans i živeli život na autentičan i smislen način.