Ljudska težnja za zadovoljstvom u modernom dobu je postala prava trka za srećom.  Sreća koja nas čeka na svakom ćošku (u vidu skupih parfema, lepe garderobe, kvalitetne hrane, dobrog životnog osiguranja…) neprekidno nam izmiče. Pa ipak, kada god stručnjaci za marketing žele da nas motivišu da nešto kupimo ili izaberemo nude nam nasmejana lica i toplu porodičnu atmosferu, jer ono što kupujemo samo je na izgled jedan običan proizvod dok se iza njega krije naš recept za sreću.psihocentrala, psihoterapija Beograd, psiholog Beograd, psihijatar Beograd,

Naučnike je zagolicalo da istraže koliko je izreka da se novcem ne može kupiti sreća istinita. Naime na listi američkog časopisa Forbes četiristo najbogatijih Amerikanaca rangiralo je svoju sreću na sedmostepenoj skali.

Ispostavilo se da među bogatima novac ne doprinosi osećaju sreće

Naučnici su zaključili da je određena suma novca neophodna kako novac ne bi predstavljao prepreku našoj sreći, ali da iznad te sume novac postaje irelevantan za lični doživljaj sreće (Myers, 2000)..  Koliko je mišljenje da sreća zavisi od onoga što nam se u životu događa opšte prihvaćeno lako je proveriti; ukoliko bih vas upitala da li je paraplegičar srećniji od dobitnika lutrije šta biste odgovorili?  Kao i ja verovatno biste pomislili da zbog užasne nesreće koja ga je zadesila paraplegičar ne može biti srećan, a kamoli srećniji od nekog, kome je život priredio jedan tako lep događaj kao što je dobitak na lutriji. Međutim podaci studija govore drugačije. Naime, nakon samo dva meseca po osvajanju premije, većina dobitnika lutrije nije bila ništa više srećna, nego pre tog događaja (Brickman, Coates & Janoff-Bulman 1987).

psihocentrala, psihoterapija Beograd, psiholog Beograd, psihijatar Beograd,Osim toga većina paraplegičara se u roku od par meseci, uglavnom, mada ne u potpunosti, vratila na pređašnji nivo sreće (Bricman et al. 1987).

Čini se da je adaptacija na pozitivne kao i na negativne živote događaje neizbežna

Upravo ovo navelo je naučnike da za traže recept za sreću u nama samima. Studije su pokazala da jednojajčani blizanci daju sličnije ocene kada procenjuju stepen svoje životne sreće nego dvojajčani blizanci koji dele samo 50 posto genetskog materijala (Lykken , Tellegen 1996). Neki naučnici tvrde da postoji genetski uticaj na bazičan nivo sreće od koga manje ili više odstupamo u zavisnosti od povoljnih ili nepovoljnih životnih događaja. Ipak posle kraćeg ili dužeg perioda, svako od nas vraća se na sebi svojstven bazičan nivo sreće (Lykken, 2000).

Da li je za sreću u krajnjem slučaju odgovorna naša genetika ili ono što nam se u životu događa ostaje nam da utvrdimo sami.