Shizofrenija: Kako se manifestuje i tretira 

shizofrenija, halucinacije, simptomi shizofrenije, kako se tretira shizofrenija
Osobe koje boluju od shizofrenije čuju glasove, vide ljude ili objekte koji nisu u prostoru, osećaju mirise koje niko drugi ne oseća, i slično.

Šta je shizofrenija?

Shizofrenija je ozbiljno hronično mentalno oboljenje koje utiče na misli i postupke osobe, koje, ako se ne leči, može da izazove i psihoze.

Istraživanja kažu da shizofrenija pogađa oko 1% svetske populacije. Osobe koje boluju od shizofrenije imaju halucijancije, neorganizovane misli, i sklone su lažnim i paranoidnim uverenjima. Svi ovi simptomi čine da obolela osoba postane plašljiva, povučena, ili da je prosto veoma teško da se bude u komunikaciji sa njom. Zbog toga shizofrenija utiče ne samo na obolelog već i na njihove familije. Mnoge osobe koje pate od shizofrenije imaju problema da se zaposle ili da žive samostalno. Međutim, ako se bolest primeti rano, uz odgovarajuću terapiju, obolela osoba može da ima produktivan i ispunjujuć život.

Koga shizofrenija pogađa?

Shizofrenija pogađa podjednako muškarce i žene i uglavnom se takođe podjednako javlja u svim etničkim grupama u svetu. Razlika je u tome kada se pojavljuju simptomi. Na primer, muškarci imaju simptome koji se manifestuju u mlađem dobu, između 21. i 25. godine. Žene se uglavnom dijagnostikuju između 25. i 30., ili posle 45.godine.

Shizofrenija se retko javlja kod dece ali se sve više obraća pažnja na rane simptome shizofrenije. Prvi znaci shizofrenije kod adolescenata mogu da budu povlačenje od vršnjaka, slabije ocene, problemi sa spavanjem, iritabilnost, međutim, ovo su ujedno i česte pojave u pubertetu, te svi ovi simptomi ne moraju da ukazuju na shizofreniju.

Koji su simptomi shizofrenije?

Simptomi shizofrenije su klasifikovani kao pozitivni i negativni. Postoje takođe i kognitivni simptomi koje je teže primetiti jer je za njihvu identifikaciju potrebno uraditi niz testova. Da bi se dijagnoza shizofrenije uspostavila, akutni simptomi moraju da budu prisutni barem mesec dana i stalne nelagode barem 6 meseci. Iako su simptomi shizofrenije veoma izraženi, većina ljudi koja od nje boluje, nije svesna toga.

Pozitivni simptomi shizofrenije su:
  • Halucinacije (osobe čuju glasove, vide ljude ili objekte koji nisu u prostoru, osećaju mirise koje niko drugi ne oseća, i slično);
  • Iluzije (lažna verovanja koja ne prestaju da postoje iako su im drugi ljudi pokazali da ona nisu tačna ili logična, ponekad imaju paranoidne iluzije da neko želi da ih povredi i slično);
  • Poremećaji mišljenja (imaju problem da organizuju svoje misli i da ih logički povežu, nekada pričaju na veoma konfuzan način, izmišljaju nove reči i neologizme);
  • Poremećaj pokreta (neretko ponavljaju jedan te isti pokret, međutim neki mogu da odu u drugi ekstrem i da se uopšte ne pomeraju).
Negativni simptomi shizofrenije su: 

Negativni simptomi su mnogo teži da se prepoznaju kao deo shizofrenije i mnogo češće se povezuju sa depresijom i drugim stanjima. U pitanju su:

  • Flegmatičnost (osoba priča na vrlo monoton i flegmatičan način i njeno lice se gotovo uopšte ne pomera);
  • Nemaju entuzijazam za svakodnevne aktivnosti;
  • Teško se organizuju i retko kada mogu da ispune to što su organizovali;
  • Govore malo, čak i kada su podstaknuti da pričaju.

Osobama koji imaju negativne simptome često je potrebna pomoć u obavljanju svakodnevnih obaveza. Neretko to ide čak i do toga da im treba pomoć oko lične higijene. Oni mogu da deluju lenjo ili kao da neće da se brinu o sebi, ali su zapravo u pitanju simptomi koji su povezani sa shizofrenijom.

Koja je terapija za shizofreniju? 

Terapija za shizofreniju se uglavnom fokusira na eliminisanje simptoma bolesti, stoga uglavnom su upitanju antipsihotici.

Važno je najpomenuti da su osobe koje pate od shizofrenije od visokog rizika da počine ili pokušaju samoubistvo barem jednom. Zbog toga je veoma bitno da da se za ovu vrstu poremećaja potraži adekvatna pomoć što pre.

Hospitalizacija je najverovatnije neophodna kada je u pitanju akutna faza bolesti i ako osoba predstavlja pretnju sebi ili drugima ili prosto nije sposobna da se brine za sebe. Hospitalizacija takođe se preporučuje jer na taj način sigurno da je osoba primila neophodnu terapiju i lekove.