Kako pripadnost zajednici utiče pozitivno na nas?

Istražujemo kako pripadnost zajednici utiče na mentalno zdravlje kroz očigledne i manje očigledne načine.
Istražujemo kako pripadnost zajednici utiče na mentalno zdravlje kroz očigledne i manje očigledne načine.

Zajednica u kojoj živimo još od rođenja formira naš osećaj pripadnosti na pozitivan ili negativan način u zavisnosti od mnogobrojnih činilaca. U tekstu koji sledi pozabavićemo se pozitivnim uticajem zajednice na naše mentalno zdravlje, kao i time koji su uslovi potrebni da bismo se osećali prihvaćeno, kako od strane primarne porodice, tako i od prijatelja, kolega na poslu, članova sekundarne porodice (one koje smo mi osnovali) i ostalih grupa u kojima se možemo naći još od rane mladosti, pa sve do starosti.

Pripadnost nekoj grupi ima različite fizičke i psihološke dobrobiti

Osećaj pripadanja je, zapravo, subjektivan osećaj da nas je neko prigrlio, da nas razume i podržava. Pripadnost nekoj grupi ima različite fizičke i psihološke dobrobiti, kao što su zdravi međuljudski odnosi i mogućnost postizanja akademskih i karijernih uspeha. 

Za sve one koji nisu rasli u toploj porodičnoj atmosferi postoji dobra vest, a to je da se osećaj pripadnosti može osnažiti podizanjem samosvesti i razvijanjem socijalno-emocionalnih veština. Možda niste razmišljali na takav način do sada, ali je moguće naučiti da regulišete sopstvene emocije i da komunicirate otvorenije. Takođe, možete postati autentični u izražavanju ličnih vrednosti i bolje se povezivati sa ljudima i mestima na kojima se krećete, a koja čine našu zajednicu – škola, fakultet, posao, kulturno-umetnička društva, sportski klubovi i ostale interesne grupe.

Svim pripadnicima zajednice potrebna je socijalna podrška i zajedničke aktivnosti

Svim pripadnicima zajednice – i onim ranjivijim i onim otpornijim – potrebna je socijalna podrška – samo prisustvo drugih ljudi, jer to dokazano smanjuje stres, anksioznost i osećaj usamljenosti koji nam je svima poznat. Zajednica može ponuditi pomoć u različitim oblicima – korisne informacije, razumevanje i rešavanje problema.

Ukoliko smo aktivni članovi zajednice, možemo iskoristiti mogućnost uključivanja u društveno odgovorne projekte koji nam mogu pružiti osećaj smisla i svrhe, jer tako dajemo društveni doprinos nečemu većem od sebe. To je povezano sa boljim mentalnim zdravljem i većim zadovoljstvom životom. Na primer, depresivna pacijentkinja se uključila u akciju poseta domovima za nezbrinutu decu – u početku stidljivo, odnoseći samo odeću, hranu, sredstva za higijenu i igračke, a kasnije je shvatila da može da im pomogne i u učenju i izradi domaćih zadataka, te slobodnim aktivnostima, pa je ostajala sve duže. S vremenom, osećala se i sama znatno bolje, jer se povezala sa decom koja su bila uskraćena i imala manje od nje.

Zajednica i mentalno zdravlje

Pripadnost zajednici posredno doprinosi mentalnom zdravlju kroz organizovanu rekreaciju i sportske aktivnosti. Isto tako, članovi se mogu uključiti u programe za razvoj određenih veština i, uz interakciju sa drugim polaznicima, unaprediti svoje samopouzdanje, što za posledicu ima lični rast i razvoj. Na primer, pojedine gradske opštine organizuju besplatne časove joge, nude besplatne termine za plivanje, časove engleskog i informatičke pismenosti, s vremena na vreme organizuju otvorene festivale i ostale manifestacije. Učešće na takvim događajima pruža priliku za upoznavanje novih ljudi ili za bolje upoznavanje komšija, o kojima možete otkriti da vole iste stvari kao i vi.

Život u zajednici podrazumeva i neizbežne konflikte i probleme koje treba rešavati, zahvaljujući čemu možemo ovladati korisnijim strategijama za prevazilaženje neprijatnih situacija, a na taj način stečena veća otpornost osnažuje mentalno zdravlje. Svako ko živi u gradskim soliterima suočava se sa bukom ili nemarnim ponašanjem stanara kada je reč o održavanju zajedničkih prostorija. Takve situacije zahtevaju reakciju i primoravaju nas da usavršimo veštine zauzimanja za sebe. Sa druge strane, kućni savet ga poziva da se uključi u akciju čišćenja ili uređivanja bašte oko zgrade, čime može da ostvari dvostruku korist koja povoljno utiče na mentalno zdravlje pojedinca.

Putem međusobne podrške, edukacije i razumevanja, zajednice svojim delovanjem mogu stvoriti okruženje i time umanjiti stigmatizaciju osoba sa mentalnim problemima i invaliditetom, čime se podstiče veća tolerancija, na opštu dobrobit. Građani često pišu različite peticije ili sami prikupljaju sredstva npr. za postavljanje rampi, ugradnju specijalnih komandnih tabli za slabovide u liftu i sl.

Ipak ostaje deo posla koji moramo odraditi sami

Iako zajednica može mnogo pomoći kada je reč o osnaživanju osećaja pripadnosti, ipak ostaje deo posla koji moramo odraditi sami, čak iako nam porodica nije ulila ličnu sigunost. To naš zadatak čini otežanim, ali ne i nemogućim. Zapitajte se sledeće:

  • Da li ste usvojili potrebne veštine da se sprijateljite sa drugima i izgradite zdrave i značajne odnose? Da li ulažete vreme i trud u odnose koje mogu podržati vaš osećaj pripadnosti? Ovladavanjem veštinama upravljanja konfliktima i regulacije emocija, te ukazivanjem empatije i ljubaznosti prema drugima povećavate sebi šanse da vas prihvate.
  • Da li se pridružujete grupama i razmenjujete pozitivnu energiju s ljudima? Razmislite o svojim hobijima, omiljenom sportu, rekreaciji i daljem učenju kao mogućnostima preko kojih možete pronaći druge ljude sa sličnim interesovanjima.
  • Da li ste zaista motivisani da budete deo zajednice?
  • Često je lakše doći do zaključka da niste prihvaćeni, nego da jeste. Umesto da se usredsredite na negativna osećanja, poput odbačenosti, pokušajte da preokvirite ovo uverenje. Šta ipak čini da se osećate uključeno, prihvaćeno i cenjeno? Percepcija pripadnosti može uticati na to kako se osećamo i ponašamo. Možemo se prepustiti lošim mislima i, sledstveno tome, ponašati se na način koji je suprotan našoj želji da budemo deo zajednice (tj. ako smo ubeđeni da ne pripadamo, mogli bismo se povući). Razumejte da je taj osećaj ponekad sasvim normalan. Ne samo da to može biti prolazno, već postoje i koraci koje možete preduzeti da se bolje osećate kao punopravni član zajednice.

psihoterapija, psihijatrijski lekovi i psihodijagnostika daju odgovor na pitanje kako da resim problemUkoliko osećate da zajednica ne čini dovoljno za vas, imate poteškoća da se uključite u određene grupe i da vam je potrebna pomoć za razvoj emotivnih sposobnosti, naš stručni tim psihijatara i psihologa stoji na raspolaganju da vas podrži u nastojanjima da uskladite lične vrednosti sa merilima sredine i vodite ispunjeniji život.