Sva lica verbalnog nasilja

verbalno zlostavljanje, verbalno nasilje, zlostavljanje, emocionalno zlostavljnje, zlostavljač, žrtva, svađa, nasilje, nasilje u porodici
Reči imaju svoju težinu

Stroga ljubav i disciplina često su samo maske pod kojima se kriju verbalno nasilje i loše tretiranje.

Od svih poslovica, možda je najgora ona koja nam poručuje da ˝Štapovi i kamenje mogu da mi slome kosti, ali reči me nikada neće povrediti”.

Stvari ne mogu biti manje istinite od ovog.

Ova izreka ohrabruje misao da su reči samo reči i da je verbalno zlostavljanje benigno, i veoma daleki rođak fizičkog zlostavljanja.

Za mnoge fizičko nasilje ostaje etalon po kome se meri i verbalno naislje, što je greška.

Istraživanja su pokazala da, u detinjstvu, verbalno zlostavljanje može promeniti razvojnu strukturu mozga. Iz brojnih psiholoških studija znamo i da deca umeju da ožive sve poruke primljene ovim putem- da su glupi, neadekvatni, ili inferiorni, da nisu vredni priče ili slušanja, da nisu vredni ljubavi. S obzirom da ove reči dolaze od roditelja, sveznajućih odraslih jedinki u očima deteta, postaju onova verovanja i temelj istine koju dete gradi.

Ovakve ˝istine˝ o sebi, bez odgovarajućeg tretmana- druge odrasle osobe, terapeuta, čije reči imaju težinu i mogu da se suprotstave ovim uverenjima- dete nosi sa sobom u adolescenciju, pa čak i kasnije. Verbalno zlostavljana deca kao odrasle osobe često imaju lošije mentalno zdravlje.

Prepoznavanje verbalnog nasilja

Kao dodatak na štapove i kamenje sa početka, postoji i zabuna u vezi sa tim šta tačno spada u verbalno zlostavljanje, jer svako ponekad ˝pukne˝ i kaže nešto što ne bi trebalo. U žaru trenutka, ko od nas može tvrditi da nikada nije uvredio ili pokušao da umanji sagovornika? Ipak, postoje značajne razlike koje prave distinkciju između nasilja i uvrede:

  • Verbalno nasilje ima kontekst veze/međusobnog odnosa, a načinjena šteta direktno je proporcionalna važnosti te veze. Kada nam stranac kaže nešto uvredeljivo, može biti iritantno, ali neće biti trajne štete. Zlostavljači koji su osobe od kojih zavisimo, osobe koje su nam potrebne, ili koje volimo su oni koji prave trajniju štetu.
  • Verbalno nasilje uspešno je u vezi gde postoji neravnoteža moći. Roditelj/dete, profesor/učenik tip veze, kao i ona između dve osobe u kojoj jedna osoba ima nadmoć nad drugom. Ekonomska, emotivna, ili kombinacija obe. Zlostavljati nekoga verbalno način je da se održe nadmoć i kontrola.
  • Verbalno nasilje je dosledno, sa namerom da unizi drugu osobu i ciljem utvrđivanja kontrole. Nikada nije samo stvar trenutka.
  • Verbalno nasilje često je normalizovano od strane napadnute osobe jer im je zlostavljač emocionalno važan, a kada su deca u pitnju ona ne znaju kako normalno ponašanje treba da izgleda. Ovo može biti potpomognuto i podržano od strane roditelja i njihovih ličnih racionalizacija (želja da očvrsnu svoje dete jer je život težak, ili ih umanjuju kako ne bi bila puna sebe); prenošenja krivice (ne bi vikali na dete da se nije loše ponašalo); insistiranja da je to za detetovo dobro (da te nismo pogurali nikada ništa ne bi postigao). Ponekad je zbunjenost pojačana izjavama da je dete samo previše osetljivo, ili da roditelj nije zaista mislio to što je izgovorio.
  • Osobe kao što su učitelji, mentori, treneri takođe spadaju u grupu odraslih koji imaju moć nad decom.

Prevazilaženje verbalnog nasilja

Pored toga što je veoma teško pozabaviti se ovakvim pitanjem, jednom kada u romantičnoj vezi nasilje počne, teži da postane obrazac u kome će zlostavljač obeshrabriti ili čak fizički sprečiti žrtvu da priča sa nekim o ovom problemu. Tokom vremena, pretvara se i u vid izolacije, usled koje kontakt sa drugima postaje još teži.

Ponekad se može desiti da preraste u fizičko nasilje, ili druge vidove emocionalnog zlostavljanja. Osobe koje su verbalno grube često imaju problema i sa besom, uglavnom potiskuju svoja prava osećanja, a suočiti ih sa sopstvenim ponašanjem nemoguća je misija.

Predugo zadržavanje u ovakvom okruženju može dovesti do stanja kao što su depresija i anksioznost.

Postavljanje jasnih granica uz smanjenje ili potpuno ukidanje kontakta, najbolje su rešenje.

Svako ko je iskusio ovakav vid nasilja može imati velike koristi od psihoterapije. Povrede su manje očigledne i manje vidne, ali postoje. Svakoj rani, pa i ovoj, treba posvetiti pažnje, ljubavi, i pružiti joj šansu da zaceli.

I reči, i tišina imaju svoju moć. Dualnost njihove moći znači i raznovrsnost njihovog potencijala. A odluka, da li su lek ili otrov, leži u čoveku u kome se rađaju.