Somatizacioni poremećaj

somatizacija

“Malo teorije za radoznale umove”


 

Somatizacioni poremećaj podrazumeva grupu poremećaja kod kojih je jedan ili više telesnih simptoma u osnovi psihičkog poremećaja.

Kako su prolazile godine njihov broj i klasifikacija manjao se (najnovija klasifikacija mentalnih bolesti sve poremećaje iz ove grupe, nekada poznate kao somatoformni poremećaji, predstavlja kao različite oblike jednog poremećaja- somatizacionog poremećaja), ali zajednička karaktristika svih njih jeste uverenje osobe da boluje od neke somatske bolesti koja joj još uvek nije dijagnostikovana, praćeno stalnim zahtevima za novim i ponovnim medicinskim ispitivanjima i pored negativnih rezultata i razuveravanja lekara.

Srž somatizacionih poremećaja čini somatizacija, odnosno izražavanje psihičkih teškoća kroz somatsko stanje.

Somatizacija je najčešće odgovor na različite psihosocijalne stresore, neprijatne događaje ili nepovoljne životne okolnosti, u koje se osoba značajno investira i koje nije u stanju da uspešno prevlada.

Osnovu somatizacionog poremećaja čini pogrešna interpretacija uobičajenih telesnih senzacija, odnosno njihovo prenaglašavanje i povezivanje sa ozbiljnim somatskim bolestima, najčešće onim već poznatim, a kao najčešći okidači za njihovu pojavu navode se:

  • postojanje ozbiljne somatske bolesti ili zdravstvenih komplikacija u prošlosti,
  • teška somatska bolest neke bliske osobe (najčešće člana porodice).

Takođe, faktori koji doprinose njihovoj pojavi jesu i neke loše životne navike, pre svih:

  • nedostatak sna,
  • neredovna i nepravilna ishrana
  • odustvo fizičke aktivnosti.

Telesni simptomi ili senzacije koje doživljava osoba:

  • nemaju fizičku osnovu i ne mogu se objasniti nekim već prethodno registrovanim somatskim oboljenjem,
  • ne mogu se staviti pod voljnu kontrolu,
  • nisu prouzrokovani konzumiranjem alkohola ili psihoaktivnih supstanci,
  • ne predstavljaju odraz želje za simuliranjem, ili sticanjem neke dobiti.
  • Najčešći simptomi
  • Najčešće somatske žalbe koje ove osobe ističu, odnose se na:
  • trajan i jak bol, ili žarenje i osećaj težine u različitim delovima tela,
  • učestale glavobolje, vrtoglavicu ili neprijatne senzacije u predelu lica,
  • bol u leđima,
  • preterano znojenje,
  • crvenilo,
  • tremor udova,
  • osećaj nadutosti ili mučnine,
  • olako zamaranje i gubljenje daha,
  • gubitak apetita,
  • lupanje srca,
  • probadanje u predelu pluća,
  • probleme sa urogenitalnim sistemom

Vrste somatizacionog poremećaja

  • brojni telesni simptomi koji značajno ometaju funkcionisanje i kojima je osoba preokupirana, a žalbe se najčešće odnose na bol, pseudoneurološke probleme, gastrointenstinalne komplikacije ili seksualne teškoće,
  • hipohondrijski poremećaj, odnosno uverenje da telesne senzacije ili simptomi predstavljaju znak nekog ozbiljnog i progresivnog somatskog poremećaja, a normalne telesne senzacije doživljaju se kao znaci i dokazi oboljenja,
  • trajan, jak i iscrpljujući bol, najčešće u leđima ili predelu lica, često praćen gubitkom energije, promenom apetita, povlačenjem, opadanjem seksualne želje, ali i zloupotrebom različitih supstanci ili medikamenata,
  • znojenje, crvenilo ili drhtaanje praćeni osećajem stezanja ili žarenja, najčešće u predelu kardiovaskularnog sistema, gornjeg dela gastrointestinalnog trakta, donjeg dela respiratornog trakta, respiratornog sistema ili urogenitalnog sistema.

Promene u funkcionisanju osobe

Pored preokupiranosti datim telesnim senzacijama ili simptomima, utroška najvećeg dela vremena na razmišljanje o njima i pokušaja da se pronađe tretman koji će ih u potpunosti otkloniti, najčešće se javlja i većina navedenih promena u funkcionisanju:

  • povlačenje iz socijalne sredine,
  • gubitak energije za obavljanje i svakodnevnih rutinskih aktivnosti,
  • opadanje seksualne želje,
  • korišćenja različitih medikamentnoznih sredstava ili psihoaktivnih supstanci,
  • upadljiva anksioznosti povodom sopstvenog zdravlja,
  • pojava morbidnih i katastrofičnih uverenja,
  • izbegavanje svakog oblika fizičke aktivnosti,
  • nerealitični zahtevi prema drugim osobama, najčešće u pogledu pružanja podrške ili zajedničkog odlaska kod lekara,
  • razdražljivost na bilo kakav pokušaj diskusije o mogućim psihološkim uzrocima i burna reakcija na bilo koji pokušaj razuveravanja,
  • razmišljanje o upuštanju u neproverene i rizične tretmane.

Udružena stanja

Neretko somatizacioni poremećaj može voditi i pojavi drugih psihičkih tegoba, od kojih se najčeće pojavljuju:

  • depresija,
  • generalizovani anksiozni poremećaj,
  • poremećaji ishrane.

Tretman

Pre početka tretmana neophodno je nedvosmisleno potvrditi da dati simptomi nemaju organsku osnovu i da ne predstavljaju simptome nekog somatskog oboljenja.

Što se tiče farmakoterapije treba biti izuzetno obazriv obzirom na već postojeću sklonost ovih osoba ka uzimanju različitih medikamenata. Usled toga, osim antidepresiva iz grupe SSRI u situacijama kada se uz somatizacioni poremećaj jave i depresivni ili anksiozni simptomi, ne preporučuje se upotreba psihofarmaka.

Kao metod izbora u radu sa ovim osobama poslednjih godina jasno se izdvojila kognitivno bihejvioralna terapija (KBT), odnosno različite njene varijante prilagođene ovom poremećaju, a rad sa klijentima najčešće obuhvata:

  • promenu uverenja i očekivanja o bolesti i zdravlju,
  • promenu stavova o vrsti neophodnog lečenja,
  • prihvatanje doživljenih telesnih senzacija kao uobičajenih događaja,
  • promenu emocionalnih reakcija, pre svih anksioznosti koju ove osobe osećaju povodom simptoma koje imaju
  • modifikaciju disfunkcionalnih oblika ponašanja, pre svega učestalog odlaska kod lekara i zahteva za medicinskim ispitivanjima,
  • ovladavanje tehnikama relaksacije.