Zavisnost od interneta: deo II

zavisnost od interneta, internet, zavisnost, video igrice, zavisnost od video igrica, dopamin
Svaki put kada uspemo da pređemo neki nivo u igrici, svaki put kada dobijemo novi lajk ili komentar, ili naručimo nešto što nam se dopada preko interneta u našem mozgu oslobađa se dopamin, neurotransmiter koji je povezan sa osećajem zadovoljstva.
Kako pristupiti problemu prekomernog korišćenja interneta?

Veoma često problem prekomernog korišćenja interneta pojavljuje se u adolescenciji, a od skorije čak i u ranijim uzrastima. U prethodnom tekstu naveli smo kritirijume na osnovu kojih se određuje zavisnost od interneta, tj. da li postoji problem sa prekomernom upotrebom interneta. Bilo da se radi o deci, adolescentima ili starijim osobama, pojedinac uglavnom nije motivisan da promeni svoj životni stil. Bliski rođaci, partneri i roditelji su najčešće ti koji dovode pojedinca kod psihologa ili psihoterapeuta. Upravo zbog toga osnovni korak jeste motivisati klijenta da počne da se menja. Neophodno je da terapeut edukuje klijenta o lošim posledicama prekomerne upotrebe interneta i da ga suoči sa time kako upotreba interneta oblikuje njegovu porodičnu dinamiku i utiče na njegovo svakodnevno funkcionisanje. Jedan od načina da se klijent motiviše i da prestane da minizuje sopstvene probleme jeste vođenje dnevnika i popunjavanje upitnika samoprocene, koje kasnije možemo prodiskutovati sa klijentom. 

Kako teče terapijski proces kod osoba koje pate od zavisnosti od interneta? 

Na početku terapijskog procesa neophodno je postaviti jasne ciljeve za konkretna ponašanja i postepeno uvoditi ograničenja sa kojima se klijent slaže. U kognitivno-bihejvioralnoj terapiji, smatra se da je neophodno raditi na sledećim terapijskim ciljevima: 

  1. Identifikovanje problematičnih ponašanja na internetu (da je problem prekomernog igranja igara i/ ili prekomernog provođenja vremena na socijalnim mrežama i/ili kupovine preko interneta i/ili…). Identifikovanje konkretnih socijalnih mreža, aplikacija, igrica…
  2. Sticanje uvida u sopstvene emocije i ponašanjima;
  3. Identifikovanje „okidača“ (kao što su različita emotivna stanja, načini mišljenja ili događaji) u kojima osoba poseže za korišćenjem interneta;
  4. Sticanje veština u prevazilaženju i kontroli emocija i odolevanju „okidačima“ povezanim sa korišćenjem interneta;
  5. Veština organizacije vremena;
  6. Poboljšanje socijalnih veština;
  7. Razvijanje različitih sfera interesovanja.
Koje fiziološke komponente prate zavisnost od interneta?

Ne smemo zaboraviti ni fiziološke komponete koje prate zavisnost od interneta. Naime, bilo da se radi o socijalnim mrežama, video igrama ili internet kupovini te aktivnosti su za nas nagrađujuće. Svaki put kada uspemo da pređemo neki nivo u igrici, svaki put kada dobijemo novi lajk ili komentar, ili naručimo nešto što nam se dopada preko interneta u našem mozgu oslobađa se dopamin, neurotransmiter koji je povezan sa osećajem zadovoljstva. Razlog zbog kojeg se govori o internet zavisnosti je taj što da bi se održao osećaj zadovoljstva neophodno je sve veće i veće lučenje dopamina (sve više lajkova, sve veći broj nivoa u igrici, sve više kupljenih stvari). Odsustvo dopamina pri naglom prekidu konzumacije interneta uzrokuje anksioznost, iritabilnost, depresivno raspoloženje i potrebu da ponovo počnemo sa korišćenjem interneta. Upravo zbog toga neophodno je obezbediti druge aktivnosti koje nam mogu pružiti zadovoljstvo. Jedan od problema jeste što većina aktivnosti ne pruža instant zadovoljstvo (koje možemo imati pri korišćenju interneta), tako da je neophodno da pripremimo klijente da izdrže „dosadu“ i budu motivisani da postepeno dođu do osećaja zadovoljstva.