Adolescencija je stadijum razvoja koji dolazi posle detinjstva, a pre odraslog doba. To je period između 11. i  20. godine (ili čak do 25. godine života). Ne postoji određeni događaj koji označava početak adolescencije, već se taj prelazak iz detinjstva u adolescenciju sastoji iz niza promena (kognitivne, emocionalne, biološke i socijalne).  Ove promene su univerzalne za sve adolescente, ali vreme kada se one odvijaju nisu iste za svakog adolescenta.

Promene u adolescenciji

Promene koje se dešavaju u adolescenciji su: fizičke, kognitivne, emocionalne, socijalne i promene ponašanja.

  1. Fizičke promene ili pubertet, kako se još nazivaju, su period burnih bioloških promena i one predstavljaju očigledan znak da je došlo do početka adolescencije. Dolazi do porasta telesne težine i visine, razvijaju se primarne i sekundarne seksualne odlike. Dakle, dolazi do promena koje omogućavaju da adolescent postane sposoban za reprodukciju.
  2. Kognitivne promene obuhvataju promenu mišljenja od konkretnog ka apstraktnom, što adolescentima omogućava da misle na drugačiji način (mišljenje je multidimenzionalno, stvari češće shvataju kao realtivne, misle hipotetički, razmišljaju o apstraktnim idejama, misle o samom mišljenju – o procesu mišljenja).
  3. Emocionalne promene se ogledaju u izmenjenom doživljavanju sebe (složenije i apstraktnije) i sposobnosti da adolescent funkcioniše nezavisno. Dakle, adolescent ima zadatak da uspostavi identitet (uspostavljanje svesnosti o tome ko je i kuda ide) i autonomiju (nezavisnost). Adolescenti takođe doživljavaju i ispoljavaju brze promene raspoloženja (emocionalna nestabilnost) koje su posladica uzburkanih hormona i svih promena koje se dešavaju u adolescenciji, a koje na njih deluju uznemirujuće.
  4. Socijalne promene uključuju sve veći značaj vršnjaka u odnosu na roditelje. Adolescenti počinju više vremena da provode sa vršnjacima, udružuju se u vršnjačke grupe. Zbog svih promena koje se dešavaju u adolescenciji, vršnjaci počinju da imaju mnogo veću uticaj nego roditelji, pa se dešava da se pojedini adolescenti zbog pritiska vršnjaka ponašaju na socijalno neprihvatljiv način.
  5. Promene ponašanja tj. pojava rizičnih oblika ponašanja predstavlja normalan deo adolescencije i takva ponašanja im pomažu da izgrade svoj identitet, isprobavaju sposobnosti donošenja odluka, razviju realnu procenu sebe, steknu prihvatanje i poštovanje vršnjaka. Kod nekih adolescenata rizično ponašanje prevazilazi okvire uobičajenog ekperimentisanja i potrebno je obratiti dodatnu pažnju kada se ono pojavi rano (već sa 8-9 godina), kada se dešava stalno, kada se odvija u socijalnom kontekstu sa vršnjacima kroz iste aktivnosti. Zato je potrebno usmeravati adolescente kako bi naučili da kanališu svoju potrebu za rizičnim ponašanjem i usvoje konstruktivnije oblike ponašanja.Adolescencija

Stadijumi adolescentnog razvoja

Rana adolescencija (12 – 14 godina)

Rana adolescencija karakteriše se brzim fizičkim promenama, zabrinutošću za svoje telo i poređenje svog tela sa tuđim. Javlja se stidljivost i potreba za privatnošću. Interesuju se za seksualne odnose. Sve više se druže sa vršnjacima i veoma im je važno da budu uklopljeni u vršnjačku grupu. Prijateljstva postaju sve bliskija i žele da međusobno liče po ponašanju i izgledu. Često se ne slažu sa roditeljima, često ne obraćaju pažnju na njih i grubi su prema njima. U ovom stadijumu adolescenti misle da im se ništa loše ne može desiti i ulaze u rizična ponašanja (eksperimentisanje sa pušenjem, supstancama, seksom…). Brzo planu, pobesne, postanu anksiozni, počnu da se smeju. U ovom periodu se javljaju posebni talenti (umetnički, naučni…), a nekada i nerealna interesovanja za budućnost.

Srednja adolescencija (15 – 17 godina)

U ovom stadijumu nema velikih fizičkih promena, jer se većina već odigrala. Adolescenti su i dalje veoma okupirani svojim izgledom i misle da i drugi „samo njih gledaju“ (zamišljena publika). Dosta vremena provode u telesnom vežbanju, šminkanju, oblačenju. Izuzetno su zainteresovani za seksualne aktivnosti. Sukobi sa roditeljima su sve veći. Adolescenti se povlače od roditeljia kako bi postigli nezavisnost. Postizanje nezavisnosti pokušavaju da dostignu i kroz npr. neuredno oblačenje, neurednu sobu, loše ponašanje… I dalje veruju da im se ništa loše ne može desiti i ulaze u rizična ponašanja. Eksperimentisanje sa pušenjem, supstancama, seksualnim aktivnostima se povećava. Vršnjaci su im izuzetno važni (prijatelji su im „sve“) i gubitak prijateljstva može dovesti do depresije. Povećava se sposobnost kontrole impulsa i rešavanje konflikata. Počinju da razmišljaju o budućim zanimanjima.

Kasna adolescencija (18 – 21 godina)

U ovom stadijumu adolescent ima veću emocionalnu stabilnost, psihološki je razvijen i fizički razvoj je skoro gotov (visina se može još neko vreme razvijati kod dečaka). Mnogo manje brinu o sopstvenom telu. Imaju jasan seksualni identitet, okrenuti su ka vezama. U ovom stadijumu adolescenti se obično vraćaju roditeljima i porodici i shvataju da im roditelji mogu biti najbolji prijatelji. Slušaju savete roditelja i traže njihovo mišljenje. Vršnjaci im nisu toliko važni, već su im važni prijatelji koje smatraju dobrim i bliskim prijateljima. Shvataju smrtnost, manje ulaze u rizična ponašanja i planiraju budućnost. Imaju mnogo više kapaciteta da na prigodan način izraze svoja osećanja. Veoma su umereni na budućnost i razmišljaju o karijeri.

Većina adolescenata će dobro savladati sve prepreke koje nosi ovaj period, ali su neki adolescenti pod rizikom da razviju određene probleme poput poremećaja ishrane, problema sa alkoholom, drogama, depresije ili suicidalnosti, nasilnog ponašanja, anksioznosti, poremećaja spavanja i rizičnih seksualnih odnosa.

Ako se kod adolescenta pojave sledeći simptomi potrebno je uključiti lekara i/ili psihologa, psihijatra: ekstremne varijacije u telesnoj težniji ili rigorozne dijete, problem sa spavanjem, povlačenje od drugih ljudi, gubitak interesovanja za aktivnosti u kojima je pre uživao, znaci zloupotrebe alkohola i droga, pretnje da će izvršiti samoubistvo, nasilno i agresivno ponašanje, izostanak menstruacije.

Adolescencija je izazovan period koji nosi sa sobom mnogo teškoća ali i mnogo prilika za razvoj. Adolescent treba da pronađe odgovore na pitanja ko je on i kakva je njegova budućnost, i većina konflikata koji se javljaju, naročito oni u porodici, jako su korisni jer omogućavaju da adolescent razvije samostalnost.  Dakle, adolescenti imaju zadatke da formiraju jasan identitet, odvoje se od porodice, ostvare komunikaciju sa vršnjacima, pripreme se za formiranje sopstvene porodice i razviju vidljiv socijalni i lični identitet koji će omogućiti ispoljavanje ličnih karakteristika na socijalno prihvatljiv način.