Samopouzdanje i nejgove mračne strane

samopouzdanje, ljubomora, zavist, zluradost, uspeh, tuđi uspeh, samodestrukcija, usamljenost, unutrašnji mir, osuda, nezadovoljstvo
Naša zavist prema drugima proždire nas najviše od svega

Da bismo postigli i održali visoko samopouzdanje neophodno je kontinualno upoređivanje sa drugima, kao i sa normama koje nismo mi postavili, već društvo, porodica, ili prijatelji. Ovakav proces nema svoju krajnju tačku. Vremenom nas odvaja od bliskih odnosa i mira, a čin osuđivanja drugih postaje nam navika. U nekom trenutku svi postanemo svesni da samopouzdanje nije neophodno za sreću. Jer kad god su nam unutrašnji mir ili identitet u milosti spoljnih faktora, uključujući i mišljenje drugih, vozimo se na vrtešci sa koje ne možemo da siđemo.

Ljubomora

Kada pokušaji da poboljšamo svoje samopouzdanje ne uspeju, osećanje koje sledi je ljubomora. Lljubomora nije lep osećaj, i ometa skoro sve aspekte života, od poslovnog do privatnog. Potraga za srećom ne može biti uspešna sve dok nekome zavidimo, jer sreća i zavist nisu kompatibilne emocije. A kada osuđujemo nekog drugog, često samo projektujemo svoj pogled na sebe, i ispoljavamo sopstvene nesigurnosti.

Evo i jedne vežbe za razmatranje. Setiite se nekoga ko vam se ne dopada. Zatim u levu kolonu zapišite što više karakteristika koje vam se ne dopadaju kod te osobe. Desno od navedenih karakteristika zapišite osobine u istoj sferi koje vam se ne dopadaju kod vas samih. Možda vam se ne dopada nečija radna etika. Da li i vi odlažete stvari? Ili ste oboje radoholici? Možda vam se ne dopadaju nečiji politički stavovi. Da li je zaista vaš stav ispravniji?

Fascinantno je, i uznemirujuće, koliko često smo nezadovoljni zbog uspeha drugih, čak i kada su u pitanju bliski prijatelji.

samopouzdanje, ljubomora, zavist, zluradost, uspeh, tuđi uspeh, samodestrukcija, usamljenost, unutrašnji mir, osuda, nezadovoljstvo
Od svih grehova, zavist je najmanje zabavna

Zluradost

Postoje dva osnovna tipa zavisti i ljubomore. Jedan je da smo nesrećni zbog tuđeg uspeha, bez obzira da li je u pitanju prijatelj ili ˝suparnik˝. Drugi je kada se potajno radujemo tuđem neuspehu. Oba tipa nose i osećaj krivice, jer smo svesni da ne bi trebalo da se tako osećamo. Situaciju dodatno pogoršava ukoliko mislimo da osoba nije zaslužila uspeh.

Zahvaljujući istraživanjima u oblasti neuro-nauka, možemo razumeti uticaj dugotrajnih frustracija na hemiju tela i rezultujuće fizičke simptome. Kada svoju energiju i vreme uložimo u poređenje sebe sa drugima, često smo ogorčeni, a samopouzdanje je još dalje. Ovakav hronični bes, uz povećanje nivoa hormona stresa, utiče na svaki organ u telu.

Bol

Svi mi imamo izazove kada su u pitanju samopouzdanje i ljubomora. Dugotrajno prisustvo ovih izazova vodi u hronični bol, gde sve postaje intenzivnije. Zavist vodi u bol, socijalnu izolaciju, povlačenje. Čak i kada želimo da se povežemo sa prijateljima, javlja se strah od odbijanja, koji ima potencijal pretvaranja u fobiju. Praznici nam postaju posebno neprijatni. Čini nam se da se svaka osoba provodi bolje od nas. Usamljenost postaje jedno od glavnih iskustava, a svet u kome smo- svet hroničnog bola.

Samodestrukcija

Ovakva osećanja za posledicu imaju i autodestrukciju. Počinje se sa zanemarivanjem sopstvenog zdravlja. Hronična frustracija postaje glavni razlog zbog koga počinjemo da se osećamo loše i zapostavljamo činjenicu da imamo izbor kako ćemo se ophoditi prema svom telu. Kada smo ljuti, neretko taj bes iskaljujemo na sebi. Svi mi imamo određena samodestruktivna ponašanja. Zajedno sa njima, imamo i manje šansi za uspeh na kome zavidimo drugome.

Napredak

Intenzitet usamljenosti i zavisti teško se zaboravlja. Vežbe pisanja mogu pomoći kao polažište u procesu isceljenja. Osuditi drugoga je problematično. Potisnuti ovu tendenciju i svoje misli može biti još problematičnije. Zato možete ispisati sve svoje misli na papir, i uništiti ga. Na ovaj način razdvajamo osudu od svojih aktivnih misli, bez potrebe za rešavanjem ili promenama. Ne moramo postati prijatelji sa osobom koja nam se ne dopada, i ne moraju da nam se dopadnu. Ali u prostoru koji sami kreiramo, imamo novi splet mogućnosti. I kada razmislimo o tome da možda u drugoj osobi vidimo svoje mane, potencijalno ćemo moći i tu osobu da sagledamo na drugačiji način, i u drugačijem svetlu.

Put ka ljubavi

Drugi pristup suočavanju sa zavisti jeste da je postanemo u potpunosti svesni i da razumemo njen uticaj na kvalitet sopstvenog života. Da ljubav definišemo kao svesnost. Da nam budu jasne posledice koje ovakva osećanja imaju na naš unutrašnji mir. I da znamo da se ne možemo izboriti sa onim što ˝ne vidimo˝.

Priznanje zavisti može delovati nepoželjno, čak i ponižavajuće, ali izaći iz živog peska u koji nas ona uvlači, oslabađajuće je iskustvo. Treba postati svestan da se ponekad opiremo lepšem načinu života.

A kada nam zatreba podsetnik da sa obe noge čvrsto stanemo na tlo, bez obzira na svoje uspehe, trijumfe ili poraze, jasna i lepa reč Aleksandra Solženjicina povezaće nas sa sopstvenom mudrošću i vratiće nas u stvarnost.

˝Najvažnije u životu, sve zagonetke njegove – želite li da vam prospem sada?

Ne jurite za iluzijama – za imovinom, za titulama: to profitira na nervima decenijama, a konfiskuje se za jednu noć.

Živite sa postojanom prevlašću nad životom – ne bojte se bede i ne žudite za srećom; na kraju sve je isto, jer i gorko ne traje doveka, a i slatko nikada ne prepuni čašu.

Dovoljno je ako se ne smrzavate na hladnoći, i ako žeđ i glad ne kidaju vam kandžama unutrašnjost . Ako vam kičma nije slomljena, ako možete stati na stopala, i hodati, saviti obe ruke, gledati na oba oka, i čuti na oba uha, kome onda da zavidite? I zašto? Naša zavist prema drugima najviše pojede nas same.

Protrljajte oči, otvorite srce i iznad svega cenite one koji vas vole i koji su vam naklonjeni. Ne povređujte ih, ne korite. Ni sa kim od njih ne rastajte se u svađi. Uostalom, nikada ne znate, možda to bude vaš poslednji postupak i takvi ćete ostati u nečijem sećanju.˝

– Aleksandar Solženjicin