Samoubistvo: mitovi, istine, znaci upozorenja

samoubistvo, suicid, depresija, zavisnost, alkohol, droga, anksioznost, bol, patnja, prevencija, samoubilačke misli, pokušaj samoubistva
Traženje pomoći nikada nije znak slabosti

Kada neko razmišlja o samoubistvu, traži rešenje – kraj – za svoje intenzivno osećanje patnje i akutnog psihološkog bola. Osoba će verovatno razmišljati o samoubistvu kada njeni životni stresori stvore osećaj očaja i beznađa do te mere da osnovne veštine snalaženja više nisu dovoljne. Osećanja beznađa i bespomoćnosti postanu toliko jaka da osoba ne vidi ni jednu drugu mogućnost koja će omogućiti beg od emocionalnog bola osim smrti.

Samoubistvo je najčešće povezano sa depresijom, zloupotrebom psihoaktivnih supstanci, i anksioznošću. Misli o samoubistvu i samoubilačke ideje ozbiljan su znak psihološke patnje. Imperativ je da oni koji se susretnu sa ovakvom patnjom potraže stručnu pomoć.

Samoubistvo

Samoubistvo se dešava kada osoba prouzrokuje sebi povrede sa namerom da oduzme sebi život, što rezultira smrću. Najčešće metode samoubistva su gušenje, trovanje, skok i vatreno oružje.

Pokušaj samoubistva

Pokušaj samoubistva se dešava kada osoba prouzrokuje sebi povrede sa namerom da oduzme sebi život, ali povrede ne rezultiraju smrću.

Pokušaj samoubistva razlikuje se od namernog samopovređivanja koje ne uključuje nameru da se oduzme život.

Suicidalne ideje

Suicidalne ideje se javljaju kada osoba razmišlja o samoubistvu, ili planira samoubistvo. Ovakve ideje mogu se manifestovati kao maštanje o bekstvu od bola, pa sve do dobro promišljenog plana samoubistva.

Mitovi i istine o samoubistvu

Mit: Depresija pogađa samo odrasle osobe.

Istina: Deca i tinejdžeri takođe mogu biti ozbiljno depresivni.

Mit: Ljudi koji su depresivni su slabi.

Istina: Netačno.

Mit: Ne možete ništa da učinite kako biste pomogli osobi koja ima samoubilačke misli.

Istina: Slušanje i pružanje emocionalne podrške mogu biti od velike koristi.

Mit: Ako osoba zatraži da nikome ne kažete da ima samoubilačke misli, ne bi trebalo nikome da kažete.

Istina: Ovo nikada nemojte zadržati za sebe. Obratite se nekome ko može da pomogne.

Mit: Samo ljudi kojima je dijagnostikovana mentalna bolest mogu imati ideje o samoubistvu.

Istina: Bilo koji ozbiljni životni stresori mogu biti preteča za doživljavanje samoubilačkih misli. Ovo uključuje smrt voljene osobe, probleme u vezi, seksualno zlostavljanje, gubitak imovine, finansijska pitanja, traumatični događaj, ili tešku bolest.

Mit: Razgovor o samoubistvu podstaći će veći broj samoubistava.

Istina: Razgovor o samoubistvu zapravo umanjuje stigmu koja ga okružuje, što zauzvrat podstiče ljude da potraže pomoć u vidu lečenja.

Mit: Mladi neće pokušati samoubistvo ako otvoreno govore o tome.

Istina: Otvoren razgovor može biti samo poziv u pomoć.

Mit: Osoba neće ponovo pokušati samoubistvo ukoliko prvi put ne uspe.

Istina: Ako osoba pokuša samoubistvo i ne uspe, verovatno će pokušati ponovo.

Mit: Pretnja samoubistvom samo je način privlačenja pažnje.

Istina: Svaku pretnju samoubistvom treba shvatiti ozbiljno.

Mit: Jednom kada osoba napravi značajan pomak u svom lečenju, i ublaži depresivno stanje, više nije u riziku da pokuša samoubistvo.

Istina: Do poboljšanja depresivnog stanja može doći jer je osoba odlučna da izvrši samoubistvo – donošenje čvrste odluke dovodi do olakšanja.

Mit: Određene rase su podložnije samoubistvu.

Istina: Samoubistvo ne diskriminiše. Pojedinci bilo koje rase, obrazovanja, pola, starosti, socioekonomskog statusa, i etničke pripadnosti sposobni su za autodestruktivno ponašanje.

Mit: Većina samoubistava se dešava bez upozorenja.

Istina: Znaci upozorenja prethode većini samoubistava i zato je neophodno znati koji su, i kako ih prepoznati.

Znaci upozorenja

Osoba koja ima samoubilačke namere uvek pokaže promene u ponašanju koje slede nakon određenog gubitka, bolnog događaja, ili značajnih preokreta u životu. Upozoravajući znaci mogu biti u vidu reči ili postupaka koji ukazuju na povećan rizik od samoubistva. Ovi znaci uključuju sledeće:

  • Često spominjanje smrti;
  • Poklanjanje stvari;
  • Osećaj bezvrednosti;
  • Osećaj beznađa;
  • Osećaj bespomoćnosti;
  • Nedostatak osećaja pripadnosti;
  • Poremećen ritam spavanja, bilo premalo ili previše spavanja;
  • Osećaj zarobljenosti;
  • Osoba misli da predstavlja teret drugima;
  • Osećaj usamljenosti;
  • Nepostojanje razloga za život;
  • Razgovor o samoubistvu;
  • Upotreba droga ili alkohola;
  • Istraživanje načina za samoubistvo;
  • Izolovanje od prijatelja i porodice;
  • Povlačenje iz svih društvenih aktivnosti;
  • Pozivanje voljenih osoba, ili posete, radi opraštanja;
  • Prethodno samoubilačko ponašanje.

Posebne rizične grupe

LGBTQ zajednica je u povećanom riziku od samoubilačkih ideja zbog diskriminacije i predrasuda sa kojima se pojedinci koji pripadaju ovoj grupi veoma često susreću. Imati jaku mrežu za podršku može biti od značajne pomoći.

Za omladinu koja pripadaja starosnoj grupi od 10 do 24 godina, samoubistvo je drugi vodeći uzrok smrti. Suočavanje sa vezama, seksualnim identitetom, ocenama, vršnjačkim nasiljem, maltretiranjem, porodičnim sukobima, ili gubitkom nekoga važnog često može izgledati nepremostivo i katastrofalno za mlade ljude. U ovoj dobi je veoma teško izboriti se sa toksičnim, nezdravim međuljudskim odnosima.

Ako dete govori o oduzimanju života, verujte mu. Nemojte pretpostavljati da samo traži pažnju; shvatite reči i osećanja ozbiljno, i zatražite pomoć. Ako se mlada osoba bori sa prekidom romantične veze, ili svađom sa prijateljem, nemojte omalovažavati ili umanjiti njihova osećanja. Saslušajte bez osude, i saosećajte sa njima.

Kako možete pomoći

Postavite pitanje

Mnogi ljudi veruju da će pitanjem o samoubistvu doprineti takvoj ideji. Ovo jednostavno nije tačno. Ljudima koji razmišljaju o samoubistvu može doneti olakšanje da ove misli podele sa drugom osobom. Biti zarobljen u sopstvenoj glavi i osećati se usamljeno, često je mnogo gore od otkrivanja svojih nesavršenosti drugima, posebno ako je osoba sa kojom dele svoj bol neko od poverenja, ko može biti podrška. I zato, ne plašite se da pitate.

„Da li razmišljaš o tome da povrediš sebe?“

Šta ako je odgovor potvrdan?

Ako vam neko kaže da razmišlja o samoubistvu- ostanite smireni, i slušajte. Ne osuđujte. Duboko udahnite. Pokušajte da izbegnete beskorisne izjave poput „ne budi smešan/na“ ili „ne možeš tako da razmišljaš“.

Istražite misaoni proces

Ako ste postavili pitanje, i dobili potvrdan odgovor, znači da je osoba razmislila o oduzimanju života. Nakon toga možete da procenite koja je verovatnoća da će se to desiti tako što ćete postaviti pitanje o nameri ili planovima.

„Jesi li razmišljao/la o tome kako možeš sebi da oduzmeš život?“

„Imaš li plan?“

Ovo će vam reći da li je neko maštao o bežanju od svih svojih problema (što je zapravo vrlo često!), ili ima solidan plan koji će slediti.

Ako je osoba samo razmišljala o samoubistvu, ali nema planove, potražite stručnu pomoć što je pre moguće. Posetite zajedno lekara, ili rezervišite termin kod psihologa, ili psihijatra.

Ako osoba ima jasan plan i namerava da ga sprovede, hitno potražite medicinsku pomoć.

Nacionalna SOS linija za prevenciju samoubistva:

011/7777-000

Ukoliko ste izgubili voljenu osobu zbog samoubistva, niste sami. Ovakvo iskustvo je bolno, izazovno, i zbunjujuće. Činjenica da je vaša voljena osoba patila može vas ispuniti pitanjima na koja nemate odgovor, i intenzivnim emocijama. Možda se osećate kao da tonete u živom pesku složenih emocija kao što su krivica, bes, strah i tuga. Neophodno je da se obratite prijateljima i članovima porodice, ali i da zatražite stručnu pomoć.

U današnje vreme, kada smo društveno povezani putem svojih ekrana i mnogo manje vremena provodimo sa ljudima lično, važnije je nego ikada ne zaboraviti one koji pate. Dati im do znanja da smo tu za njih. Samoubistvo je problem u kome i pojedinac možete nešto promeniti. Važno je da ostvarimo bliski, lični kontakt sa svojim prijateljima, kolegama, članovima porodice, kako bismo bili sigurni da su dobro. Snaga međuljudskih odnosa nikada ne može biti precenjena.

Bol je bol, patnja je usamljenost u bolu. Kada eliminišemo usamljenost, patnja sa kojom ljudi ne mogu da žive postaje bol sa kojim mogu.

P.S. Razumemo da nekad nije lako pomoći ni sebi ni drugima. Naši stručnjaci, koji su do sada uspešno rešavali probleme poput ovog, će Vas povesti put rešenja. Prijavite se putem formulara za zakazivanje, obavite razgovor i rešite problem.

Formular za zakazivanje psihoterapije

Ne provodite dane u nepotrebnoj patnji. Stvoreni ste za veće stvari!