
Ponavljano laganje i poverenje u odnosu
Da li poznajete osobu koja nastavlja da govori neistinu i nakon što ste joj pokazali činjenice? Da li razgovor o jednoj laži redovno završi optužbama, pritiskom ili novim objašnjenjima? Ponavljano laganje narušava poverenje, ali samo po sebi ne govori koju dijagnozu neko ima.
Razlozi za laganje razlikuju se od osobe do osobe. U istraživanjima problematičnog laganja opisane su teškoće u kontroli tog ponašanja i uznemirenost zbog njegovih posledica. To ne opravdava obmanu, ali ne podržava ni tvrdnju da svi koji često lažu uživaju u manipulaciji ili pripadaju određenom poremećaju ličnosti.
Kako razumeti ono što se dešava?
Kada želite da razumete šta se dešava, krenite od konkretnih situacija: šta je rečeno, šta se zaista dogodilo, da li se obrazac ponavlja i kako utiče na Vas. Dijagnozu ne možete postaviti na osnovu rasprave, spiska osobina ili utiska da Vas neko ne sluša.
Sledećih osam primera opisuje postupke koji mogu otežati razjašnjavanje neistine u odnosu. Oni ne dokazuju patološko laganje i ne predstavljaju osobine svih ljudi sa psihičkim tegobama. Za postavljanje granica nije potrebno da drugoj osobi pripišete dijagnozu.
Osam postupaka koji otežavaju razgovor o neistini
1. Ne ostavlja prostor za Vašu stranu priče.
Da li Vam se nekada desilo da u raspravi nemate prostor da završite rečenicu? Ako sagovornik stalno vraća razgovor na svoju verziju, pitanje o konkretnoj neistini može ostati bez odgovora. Pokušajte da se vratite na jedan događaj i tražite odgovor na jasno postavljeno pitanje.
2. Emocije preusmeravaju razgovor.
Povišen ton, plač ili ljutnja mogu preusmeriti razgovor sa onoga što se dogodilo na to ko je više povređen. Međutim, izražavanje emocija samo po sebi nije manipulacija. Možete uvažiti osećanja sagovornika i istovremeno tražiti iskren odgovor i odgovornost za postupak.
3. Pominjanje bolesti zahteva pažljiv odgovor.
Pominjanje bolesti može promeniti tok rasprave, ali simptomi nisu dokaz da se osoba pretvara. Posebno je važno da svaki govor o samoubistvu ili samopovređivanju shvatite ozbiljno i potražite stručnu pomoć bez odlaganja. Ako postoji neposredna opasnost, odmah se obratite hitnoj službi; ne čekajte redovan termin. Ako možete bez rizika po sebe, ostanite uz osobu dok pomoć ne stigne.
4. Vaše granice postaju predmet pritiska.
Obratite pažnju na to šta se dešava kada jasno kažete šta Vam nije prihvatljivo. Ako se Vaši strahovi, poverene informacije ili ranija iskustva koriste da biste odustali od pitanja, vratite razgovor na granicu koju ste postavili. To je opis konkretnog postupka, a ne dokaz da neko može da upravlja svim ljudima oko sebe.
5. Unapred priprema svoju verziju događaja.
Unapred pripremljena priča može zvučati uverljivo i ostati ista pri ponavljanju. Ipak, smirenost i dobro složene rečenice ne dokazuju istinitost, kao što ni nesiguran odgovor ne dokazuje laž. Proverite ono što je za odluku važno i ne oslanjajte se samo na način izlaganja.
6. Menja uloge i prebacuje odgovornost.
Razgovor može skrenuti sa konkretnog postupka na poruke poput „Sve je tvoja krivica“ ili „Posle svega što sam uradio za tebe“. Tako pitanje o neistini ostaje otvoreno, dok Vi preuzimate ulogu osobe koja treba da se pravda. Vratite se na događaj o kome govorite i na odgovornost svake strane, bez nagađanja dijagnoze.
7. Koristi pažnju da bi izbegao pitanje.
Pažnja, pohvale ili obećanja mogu otežati odluku da postavite granicu, naročito kada Vam je odnos važan. Sama privlačnost ili ljubaznost nisu znak laganja. Posmatrajte da li se reči podudaraju sa postupcima i da li se dogovori poštuju i kada tražite objašnjenje.
8. Skreće razgovor na sporedne detalje.
Duga priča o sporednim stvarima može udaljiti razgovor od pitanja koje ste postavili. Ipak, mnogo detalja samo po sebi nije dokaz obmane. Zamolite sagovornika da se vrati na ono što je bitno: šta se dogodilo, šta može da se proveri i kakav dogovor pravite za dalje. Ako se pojave pretnje ili nasilje, bezbednost ima prednost nad nastavkom rasprave.
Za objašnjenje obrasca ponavljanog laganja pročitajte i tekst Patološki lažov: 6 karakteristika.
Izvori: istraživanje Curtisa i Harta o problematičnom laganju; NIMH smernice o suicidalnim mislima i traženju pomoći.





